Ovo je moj prvi prikaz jednog američkog pisca hrvatskog podrijetla, zbirke kratkih priča "Torba ludih priča" Dana Dražena Mazura, objavljenih na engleskom, u vlastitom izdanju, u srazmjerno dalekom Prescottu, američka savezna država Arizona.
Zadnji put pisao sam nešto slično o "Joži" - Josephu Georgeu Hitrecu (1912 – 1972), koji je u SAD-u pronašao svog "velikog" izdavača (Harper) i zaslužio 1948. kompliment od NYT da spada u red E. M. Forstera i drugih, koji su udahnuli život Indiji (povodom romana "Mjesečev sin"). O njemu je govorio nećak, hrvatski pisac Hrvoje Hitrec. O Mazuru pak nema tko govoriti.
Susreli smo se zadnji put pred gotovo 40-ak godina, pohađali istu gimnaziju. Načuo sam da se nije vraćao otkako je preletio Atlantik. Već do tada uzeo je lijepog udjela u hrvatskoj i jugoslavenskoj književnosti, pa zadobio mjesta u antologijama pjesama, kratkih priča i humora, a zatim je samo "nestao".
Dan Dražen Mazur
U tekstu "Hrvati", u "odjelu" "Književnost", Hrvatska ga enciklopedija smještava u polovicu 70-ih, kada se javio novi naraštaj pjesnika, "ispočetka vezan uz časopis Off". Istodobno, javlja se i "pjesništvo dosjetke", zasnovano na duhovitim kalamburima, s izrazitom ludičkom dimenzijom; glavni su mu predstavnici: "Dražen Mazur (1951), koji piše i prozu, i Ranko Igrić".
Pristizale su glasine o Mazurovim različitim bavljenjima, ali bez ijedne činjenice. Prošle godine zabilježio sam da je objavio roman (Inside the Horse), poslije više desetljeća šutnje, a sada mi je, evo, na stol stigla njegova najnovija zbirka kratkih priča. Jedna je pisana kombinacijom engleskog i hrvatskog, pod naslovom: "Crossover Story o princezi". A teče, otprilike, ovako: "Kako sam postao interested in girls, ubrzo sam zapazio they were avoiding me. This was the problem: Nisam mogao get myself a girlfrend. Not even an ugly one“. (Kako sam postao zainteresiran za djevojke, ubrzo sam zapazio da me izbjegavaju. To je bio problem: nisam si mogao naći curu. Čak niti ružnu.)
Ostatak knjige, osim ove tri stranice, ispisan je na "pravom" američkom, duhovito i dosjetljivo. Uostalom, Mazur se zajebava sa samim sobom, baš kao nekada na hrvatskom. Evo ovako: "Rođen u Hrvatskoj, D. D. Mazur napustio je Jugoslaviju nedugo prije njenog raspada. Bilo kakvu vezu između ta dva događaja još treba preispitati." Pošto je spomenuo naslove svojih hrvatskih knjiga u prijevodu - zbirka priča "Pas mater i ostala rodbina" (1984, Osijek) postala je: "Mother Dog and Other Relatives" - pisac napominje: "da bi svoj život učinio zanimljivijim, 2015. osnovao je Loose Moose, izdavačku tvrtku“. Ili, Dražen je ostao zafrkant.
Iz ove "Torbe ludih priča" zrači pisac još uvijek sklon vicu, apsurdu, igri riječima, narativnoj besciljnosti, jezičnim dosjetkama i aliteracijama, kao i nekoć. Novi Mazur, na engleskom vratio se kao stari, onaj dugovječni student PMF-a koji je davao instrukcije iz matematike, ako nije iz fizike, koji je obožavao nosoroge i Franka Zappu. Sada radi i "živi“ na stranom jeziku, ali sačuvao je isto, dobro i huncutsko srce.
U Zagrebu ga nije zanimala popularna proza, iako je objavljivao u uglednoj ITD-biblioteci (Sendvič za gospodu, 1979). Očito, ne zanima ga ni danas. S novom knjigom priča potvrdio je onu staru uzrečicu: svaki čovjek piše samo jednu knjigu. Dražen ju je nadopunio: piše istu knjigu čak i na drugom, nekoć stranom jeziku. Još nije osmislio američki adekvat "kajnutih kajkavaca", "štoknutih štokavaca" ili "čaknutih čakavaca", ali očito radi na tome.
I danas njegove priče mogu imati samo jednu rečenicu. I mogu biti međusobno povezane. I danas dovodi jezik naracije do apsurda, ovaj put engleski. No, da li zna, uopće, da je riječ "crossover" iz jednog njegova naslova postala "naša“ domaća, horvatska. Evo još nekoliko naslova: Party za četvoro, za prijatelje i namještaj; Uloga stabala u svijetu torture; Ljepota ne poznaje boli; Uglavnom fino društvance; Koristi mačku da me zbuniš; Krug oglasnog života; Strah od nepokušavanja da se bude žensko; Podrum sudbine; Na birokratskom frontu ništa novo itd.
U novoj knjizi pisac je objavio 25 priča, duhom mladenačkih. "Dužni smo ih prevesti".