Htio sam izbjeći da mi se roman pretvori u tabloidni izvještaj o stanju medija danas, u tračerski dnevnik

"Pisma iz Pekinga" nova je knjiga Vida Barića, novinara i književnika iz Rijeke, u kojoj je opisao godine koje je proveo po redakcijama brojnih hrvatskih medija. Svog nekadašnjeg kolegu pitamo je li u svojoj autofikciji bio previše ili premalo iskren?

"Bio sam pristojan. Htio sam izbjeći da mi se roman pretvori u tabloidni izvještaj o stanju medija danas, u tračerski dnevnik na koji će se brzo zaboraviti. Trudio sam se kloniti skandala i senzacionalizma, u želji da dosegnem univerzalnost literature koja će trajati, pa sam shodno tome bio i, da tako kažem, proračunato iskren. Svakako nisam htio ispasti zločest tip, a s odmakom shvaćam da sam svoje omiljene novine - ove koje sada čitate - čak pomalo idealizirao. Ali bez idealizacija ne mogu živjeti", odgovara Barić. Kakav je bio feedback njegovih nekadašnjih kolega koji se pojavljuju kao protagonisti u "Pismima"?

"Jedan dio onih na kojima sam temeljio likove u romanu to su primili iznenađujuće pozitivno. Drugi su se, pak, naljutili, ali brzo ih je prošlo. Sve je to ionako čista fikcija. Uvjeren sam da sve što se stavi na papir odmah postaje fikcija, koliko god tekst bio autobiografski", objašnjava Vid. A jesu li čitatelji već zasićeni svim tim autofikcijskim romanima?

"Prošlo je vrijeme književnosti koja nas vodi u izmišljene, fantastične svjetove. Budući da je sve oko nas laž i da danas živimo u izmišljenoj stvarnosti, preostaje nam da ono stvarno i autentično tražimo upravo u književnosti", rekao je Barić kojeg pitamo da zamisli svoj idealni novinarski život.

"Nikada ne bih bio u redakciji, ili bih bio rijetko. Imao bih auto, budžet i fotografa. Nas dvoje išli bismo okolo po svijetu i isporučivali priče. Ovaj čas bili bismo - možda - u južnom Izraelu, Sudanu ili na Haitiju, tako da pratimo raspad države u realnom vremenu. Ne bih trebao velike novce; dok sam profesionalno snowboardao, naučio sam putovati jeftino. Ali svakako bih trebao neki keš za fiksere i podmićivanje kojekakvih bandita - tako da nas baš ne ubiju ili ne otmu na prvom zajebanom raskrižju", maštovit je za kraj naš sugovornik.