Ime ove engleske detektivke prvi se put spominje 1927. godine u časopisu The Royal Magazine. Danas je svima poznato

Gospođica Marple, kultna amaterska detektivka Agathe Christie, ušla je ove godine u američku javnu domenu – konkretno, istekla su autorska prava na prvi roman u kojem se spominje, „Ubojstvo u župnom dvoru“, što znači da svatko u Sjedinjenim Državama može legalno koristiti, dijeliti ili mijenjati roman bez traženja dozvole ili plaćanja naknade.

Agatha Christie u četrdeset jednu godinu napisala je 12 romana i 20 kratkih priča o engleskoj usidjelici koja živi u izmišljenom selu St. Mary Mead. Prvi put spominje ju u kratkoj priči „The Tuesday Night Club“ koju je objavila u prosincu 1927. godine u časopisu The Royal Magazine, prvi roman Marple je dobila 1930., a posljednji put spominje se 1976. godine u romanu „Usnulo umorstvo“. U „Ubojstvu u župnom dvoru“ – koji je, kao i sve romane Agathe Christie, u Hrvatskoj iznova objavila nakladnička kuća Novella – omiljena istražiteljica rješava ubojstvo ustrijeljenog pukovnika Protheroea, lokalnog suca i arogantnog zemljoposjednika, najomraženijeg čovjeka u selu, čije truplo pronalaze u svećenikovoj radnoj sobi.

Agatha Christie, Ubojstvo u župnom dvoru, Novella, 2025., prijevod Davor Lerinc

Kao inspiracija za gospođicu Marple slavnoj je spisateljici poslužila supruga njezina djeda (ne i baka) Margaret Miller, jedna od onih starih dama kakve je susretala kad bi kao djevojčica odlazila na selo. U prvim pričama i romanima, gospođica Marple prikazana je kao tračerica, oštrog jezika i ne osobito suosjećajna. Njezini suseljani je poštuju, ali im smeta njezino zabadanje nosa, kao i navika da od drugih ljudi očekuje sve najgore. S godinama je Christie ublažila njezin karakter pa je gospođica Marple postala nježnija i promišljenija. Njezina najjača karta u istražiteljskom poslu je pažljivo promatranje. Povremeno joj u rješavanju zločina pomaže prijatelj, umirovljeni policajac Henry Clithering.

Marple se nikad nije udavala, a od obitelji ima jedino nećaka, pisca Raymonda Westa koji joj financijski pomaže. Neobičan detalj jest da Agatha Christie nije bila dosljedna oko njezinih godina: u romanu „Što je vidjela gospođa McGillicuddy“ iz 1957. godine gospođica Marple ima 89 godina, no u „Hotelu Bertram“ iz 1965. ima samo 75 godina.

Agatha Christie u četrdeset jednu godinu napisala je 12 romana i 20 kratkih priča o engleskoj usidjelici koja živi u izmišljenom selu St. Mary Mead

Rights Managed/mary Evans Picture Library/profimedia/Rights Managed/mary Evans Picture Library/profimedia

Književnim i medijskim pravima nad djelima Agathe Christie upravlja tvrtka Agatha Christie Limited kojom danas predsjeda njezin praunuk James Prichard. Tvrtku je osnovala Christie koja je bila poznata po tome da nije bila zadovoljna adaptacijama svojih djela. Primjerice, smatrala je da je glumica Margaret Rutherford loše utjelovila gospođicu Marple u filmovima koje je 1960-ih snimao MGM. No zato je 1946., nakon što ju je vidjela u kazališnoj predstavi, poslala pismo glumici Joan Hickson u kojem je izrazila nadu da će jednoga dana glumiti i njezinu gospođicu Marple. Četrdeset godina kasnije Hickson je utjelovila slavnu istražiteljicu u BBC-jevoj seriji koja se prikazivala od 1984. do 1992. godine.

Christie je bila poznata po tome da nije bila zadovoljna adaptacijama svojih djela. Primjerice, smatrala je da je glumica Margaret Rutherford (na fotografiji) loše utjelovila gospođicu Marple u filmovima koje je 1960-ih snimao MGM

Ifa Film/united Archives/profimedia/Ifa Film/united Archives/profimedia

Kako ne postoji jedinstvena javna domena (public domain), tako i autorska prava nad djelima Agathe Christie različito traju u različitim dijelovima svijeta. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Europi i većem dijelu svijeta primjenjuje se pravilo da autorska prava traju za života autora i još 70 godina nakon autorove smrti. S obzirom da je Agatha Christie umrla 1976. godine, to znači da će čitav njezin opus ući u javnu domenu 1. siječnja 2047. godine.

U Sjedinjenim Državama primjenjuje se propis da autorska prava na knjige objavljene prije 1978. godine vrijede 95 godina od datuma objave. Upravo na temelju tog propisa prvi roman o gospođici Marple ušao je ove godine u javnu domenu. Osim na roman „Ubojstvo u župnom dvoru“, ove godine su u SAD-u istekla i autorska prava na romane Williama Faulknera „Kad ležah na samrti“, Hermana Hessea „Narcis i Zlatousti“, Franza Kafke „Dvorac“, Vladimira Nabokova „Lužinova obrana“ i Roberta Musila „Čovjek bez osobina“.