“Papina kći. Istinita priča o Lucreziji Borgii” naziv je knjige nobelovca Darija Foa (1926.-2016.) koju je ha hrvatskom upravo izdala Naklada Ljevak.
Ovaj talijanski dramski pisac, politički aktivist i nobelovac u ovoj knjizi fatalnu Lucreziju Borgiu “oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu, koja je, kao dijete renesanse, bila velika zagovornica i promicateljica umjetnosti i kulture”.
Odnosno, zloglasnu Borgiju Fo promatra na drugačiji način. Kako je, uostalom, pisao i Huffington Post, “Fo u ovom romanu otkriva Lucrezijinu ljudskost oslobađajući je stereotipa razuzdane, incestuozne žene i stavljajući je u pravi povijesni kontekst i u svakodnevni život”.
“Papina kći” njegov je prvi roman, a kako je svojedobno rekao za talijansku štampu: “Kada sam počeo pisati, nisam u početku mislio da pišem roman. Likovi razgovaraju, svađaju se, reagiraju. Ništa nisam drugo tražio do istine. Želio sam na temelju autentičnih povijesnih dokumenata ispripovijedati istinu”. Izbjegavao je sve klišeje koji o njoj postoje.
Na nju gleda kao na ženu koja ne želi da se njom manipulira, koja se borila protiv korupcije. Fo nije izbjegavao opisati njezine ljubavnike, od kojih joj je najbliži bio Pietro Bembo: zajedno su dijelili ljubav prema umjetnosti, poeziji, kazalištu, među sobom su razmijenili mnoga pisma. Kći pape Aleksandra VI, tri put supruga, jedan ubijeni muž, ilegalno dijete, njezina je priča. Fo je rekao da su “dijalozi, naravno, rekonstruirani, no blizi istini”.
Budući da je Fo i crtao, talijansko izdanje ima i njegove crteže, koji su poprilično zanimljivi.
O knjizi je pisao i World Literature Today: “Stvarajući duhovite i skandalozne interakcije i živahan dijalog, Dario Fo oživio je zloglasnu Lucreziju Borgiu. Izdvojio ju je iz konteksta koji ju je svodio na ulogu puke žrtve ili zle zavodnice i konstruirao uvjerljivu i komičnu priču koja ironično komentira lakrdije (ili ubojite sheme) obitelji Borgia”.