Nedavno sam, u toku priprema za razgovor s jednom ukrajinskom partnericom u organizaciji njihovog PEN-a, dobila ovakve upute: "... razmislite o knjigama, filmovima itd. koje bi nam mogle pomoći da shvatimo našu stvarnost, da o njoj promislimo".
Teško je razgovarati s nekim tko ovih ratnih dana sjedi u Kijevu, lišen svega što čini normalan život, od kupovine hrane u obližnjem dućanu do posjete prijatelja, od odlaska na posao do odlaska u vrtić po dijete. Sve je to ukinuto invazijom Rusije pred skoro mjesec dana - a ipak, sve to građani Kijeva, uključujući i moju partnericu u razgovoru, pokušavaju održati koliko mogu. Jer privid normalnosti je, pamtimo to iz našeg rata, važan znak otpora ratnom ludilu.
Pokazalo se da u toj situaciji ljude najviše muči (i...