Jasna Horvat: U Izrael bih se iznova vraćala, bar jedanput u godini dana

Čitajući “Antiatlas” Jasne Horvat, zbirku putopisnih eseja, više mi je puta palo na pamet da ti zapisi iziskuju tvrdoglavu disciplinu bilježenja u trenutku, po putu, “rutinu” od koje makar i ponesen mjestom, zatečen neobičnom tuđinom - ne smiješ odustati.

Poput opsesivna fotografa, ni Jasna Horvat ne uživa jednostavno u trenutku, već ga, “skicirajući” na papiru, trajno nosi sa sobom. Putem tako nastaje croquis, mnoštvo njih; tek obrisi, koje po povratku kući, učeći o netom viđenom, razrađuje. “Meni pisanje nije impuls vezan isključivo uz nadahnuće, već disciplinirani pogled i u samu sebe i u okruženje oko mene“, kaže osječka književnica i teoretičarka kulture, redovna profesorica na tamošnjem Ekonomskom fakultetu.

Gubitak torbi

Indirektno, poticaj ...