ZAGREB - Naša kultura 9. i 10. stoljeća riznica je senzualnosti, erotike i iskrenosti, ali danas prevladavaju dvostruki standardi i shizofrenija - kaže Joumana Haddad , libanonska pjesnikinja, novinarka i prevoditeljica, koja se dokidanju arapskih tabua odlučila posvetiti još kao 12-godišnjakinja.
- Tada sam prvi put pročitala pjesmu. Osjećala sam se kao da me netko grebe noktima po leđima i znala sam da upravo takav efekt želim postići u svojem pisanju - jednom je prilikom kazala autorica odlične knjige o položaju žena arapskog svijeta “Kako sam usmrtila Šeherezadu: ispovijest jedne bijesne arapske žene” koja bi se uskoro trebala pojaviti i u Hrvatskoj.
Nesputana diskusija
Svoju odvažnost u svijetu u kojem dominiraju muškarci, ali i jaka tabuizacija tema vezanih za seksualnost, Haddad (40), koja inače uređuje feljtonističku rubriku najvažnijeg libanonskog dnevnika An Nahar, prije dvije godine transponirala je i u jedan kulturološki projekt koji predstavlja svojevrstan presedan u arapskom svijetu. Ona je, naime, mozak iza Jasada, periodičkog magazina na kojih 200-tinjak strana, koji promovira nesputanu diskusiju o ljudskom tijelu među većinski muslimanskom populacijom.
Kupuju i Saudijci
Glossy erotski časopis, čije ime na arapskom znači “tijelo”, za sada je jedina takva publikacija na Bliskom istoku. U njemu se debatira o ljudskoj seksualnosti i fetišizmu... Od svih zemalja Bliskog istoka Jasad, koji izdaje novinarkina nezavisna izdavačka kuća i čija je prosječna tiraža 6000 primjeraka po broju, trenutno se nesmetano prodaje samo u “oazi” Libanona gdje je zakonska regulativa oko “pornografije” relativno liberalna.
Pa iako do izdavanja časopisa vjerojatno ne bi nikada došlo da Haddad za svoj pothvat nije dobila potporu nekoliko ministara u libanonskoj vladi, projekt je uspio i u Saudijskoj Arabiji , prema općoj ocjeni, najkonzervativnijoj zemlji u arapskom svijetu, gdje ima nekoliko stotina pretplatnika.
- Nisam Hugh Hefner arapskog svijeta. Ja sam opasnija jer sam žena, Arapkinja i zato što ne izdajem časopis za masturbaciju muškaraca, već magazin koji je pridonosi razmišljanjima o tabuima arapskog svijeta koji nisu postojali prije tisuću godina - rekla je netom nakon njegova pojavljivanja spisateljica.
U svojoj knjizi, poluautobiografskoj mentalnoj turneji po putevima vlastitog djetinjstva u Bejrutu, gdje je kao mala otkrila Nabokova i de Sadea, Haddad zapadnoj publici zapravo pokušava pojasniti pojam, zapravo fenomen, oslobođene arapske žene. Opisuje i kako je prvi put upotrijebila riječ penis u pjesmi, iznosi i svoje stavove o religiji. Nemali broj stranica posvećuje i postanku časopisa Jasad.
Poneka kritika
Oštroumna spisateljica nije na žalost uspjela izbjeći zamci da bude žrtva vlastitih klišeja i sve se vrijeme arapskim ženama obraća i kao monolitnoj grupi, što one naravno nisu. Stoga neki kritičari kažu da je Haddad najbolja kada piše o cenzuri: kako o cenzuri seksa u modernoj arapskoj literaturi, ali i kad prepričava kako su članovi Hezbollaha pokušali na sajmu knjiga zatvoriti štand na kojem se prodavao njezin magazin i o smrtnim prijetnjama koje je primila zbog svog djelovanja.