Pribilježio ga je Janez Vajkart Valvasor u “Slavi vojvodine Kranjske”, i tako ga spasio od zaborava. Zahvaljujući Valvasoru, a ne narodnoj predaji, priča o Juri Grandu sačuvala se do našega doba, kada se nanovo pretvorila u legendu, pa u lokalnu atrakciju i element turističke ponude, ali i samohvale: tko bi, ako ne bismo mi, imao prvoga europskog vampira, lorka i štriguna…
Za života je bio čudak. Ali njegov život i nije važan. Važno će biti ono što će se zbiti nakon Jurine smrti. A umro je, kažu, godine 1656, pa je i pokopan na lokalnom groblju u Kringi. Ostavio je za sobom udovicu, ali nije vjerojatno da ga je baš jako žalila, jer joj se pokojnik ubrzo ukazao, pohodio ju i prepadao u svojim noćnim pohodima, a onda ju je, božemiprosti, i silovao. Nesretnica je šenula umom, a...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....