Roman “American Dirt”, američke autorice Jeanine Cummins, upravo je dosegao vrhunac velike, višetjedne polemike koja se stvorila oko njega. Službeno izdan 21. siječnja 2020. godine, roman je dospio u središte pozornosti kritičara i publike na račun činjenice da progovara o meksičkim imigrantima, no iz perspektive autorice koja se prije nekoliko godina, u svojoj kolumni za The New York Times, identificirala bjelkinjom, govoreći o svojoj obitelji kao o “bijelcima u svakom praktičnom smislu”.
Jeanine Cummins je, inače, “white Latina”, ona ima latinske korijene, no samoidentificira se kao bjelkinja. U autorskoj bilješci prije početka svoje priče, vjerojatno očekujući polemiku na te teme, autorica piše: “I wished someone browner than me would write this story”. Zatim nastavlja o tome kako shvaća da ta priča možda nije na njoj da je ispriča te kako je i njezin muž imigrant koji je svojedobno bio bez dokumenata. Ono što prešućuje, ipak, a na što su se kasnije osvrnuli mnogi kritičari, jest činjenica da je njezin muž imigrirao u Sjedinjene Američke Države iz Republike Irske.
Tuđa priča
Cummins je, dakle, napravila ono što u književnosti i nije toliko neuobičajeno: napisala je priču koja nije njezina. Iako joj to neki kritičari spotiču, činjenica je da pisanje zahtijeva ulazak u živote drugih, pa i onih koji pripadaju skupinama kojima ne pripada autor teksta. Polemizirati oko tako nečega, značilo bi svesti književnost isključivo u iskustvenu zonu autora ili autorice, što je u sukobu sa samom idejom fikcije i književnosti.
Ipak, mnogi se američki kritičari ovih dana pitaju zašto je izdavačka industrija u SAD-u stala upravo iza tog romana koji je, kako kažu, pisan iz perspektive “bijele autorice” i za “bijelu publiku”, kada postoje rukopisi na istu temu koje su napisali Meksikanci, no koji su ostali u ladicama izdavačkih kuća i književnih agenata.
Drugo pitanje koje se postavlja jest ono estetičke prirode, a odnosi se na, kako pišu kritičari u SAD-u, fetišizaciju imigrantske traume koja, prema njihovim riječima, pršti iz romana Jeanine Cummins. Prema logici te kritičarske struje, Cummins nije mogla a da ne fetišizira tu traumu te ne objektivizira svoje likove, sve zbog činjenice da sama ne pripada marginaliziranoj skupini o kojoj piše.
Okus poput naslova
Roman je izdao njujorški Flatiron Books, izdavačka kuća poznata po tome da izdaje relativno malen broj naslova godišnje, no s mnogo uredničke, marketinške i PR pozornosti koja od djela nerijetko čini bestseller. Tiskano je čak 500.000 kopija, a pohvale knjizi pisali su Stephen King, John Grisham i Sandra Cisneros. Oprah Winfrey roman je uvrstila u svoj book club. Prve objavljene kritike djela bile su vrlo zanesene, The New York Times, s kojim autorica surađuje, pomno je pratio izlazak knjige kritikama te intervjuima s Cummins, no uskoro se narativ oko romana promijenio.
“Nažalost, narko-roman Jeanine Cummins ‘American Dirt’ ima okus poput svog naslova. Cummins perpetuira stereotipe o Meksikancima, među njima i onaj o latino ljubavnicima, unutar kojih pokušava utrpati patnju majke i djeteta u tu svoju wannabe realističnu prozu. Kroz roman se proteže toksični bjelački pogled na stvari, a Cummins pozicionira Sjedinjene Američke Države kao nekako svetište, svjetionik prema kojemu se priča kronološki razvija”, napisala je u svojoj kritici romana Myriam Gurba, koja je na kraju ostala neobjavljena. Jedan je feministički magazin, naime, zaustavio objavu naručene kritike, o čemu je Gurba kasnije pisala na svom blogu.
“’American Dirt’ je književni Frankenstein”, piše Gurba u svojoj kritici. “To je nespretan i iskrivljen spektakl, i ne znam kako su neki kritičari mogli usporediti Cummins s Johnom Steinbeckom. Mislim da je realnije usporediti autoricu s Vanilla Iceom. Ako je vjerovati Hollywood Reporteru i sličnima, jedna produkcijska kuća već je kupila prava da napravi film prema ovom romanu. Navodno će biti uključen i onaj libertarijanski kauboj Clint Eastwood. Moja katastrofična imaginacija nije mogla izdržati pa sam već i vizualizirala koga bi taj film mogao inspirirati.
Već vidim Donalda Trumpa koji sjedi u kinu Bijele kuće, sa svojim malenim ručicama koje posežu za kokicama dok ushićeno viče: “Tako je! Zbog ovoga moramo napasti Meksiko!”, Ja ne mislim da je Cummins planirala napisati roman koji će služiti Trumpovoj agendi, ali to je opasnost s kojom se suočavaju potencijalni mesije. Nikad ne znaš tko će ići za tobom”, piše, između ostalog, autorica u kritici koja je ostala neobjavljena.
Velika buka
U fokusu rasprave je i novac koji je autorica Cummins zaradila na svom rukopisu. Prema napisima u američkim medijima, Flatiron Books djelo je platio najmanje milijun dolara.
“Meksička zajednica je velika. Meksičkih pisaca je mnogo, i svi imaju priče koje bi mogli ispričati. Zašto se njih ne plaća u milijunskim iznosima? To se čini kao dobra kompenzacija za traumu koja je toliko senzacionalna da je se isplati fikcionalizirati”, piše u svom osvrtu na roman spisateljica i kolumnistica The Guardiana Candice Carty-Williams, optužujući Cummins za kulturnu aproprijaciju.
Uslijed velike buke koja se podigla oko romana koji tematizira bijeg Lydie i Luce, majke i sina u SAD iz zone koju kontroliraju krvožedni meksički karteli, Flatiron je otkazao turneju promocije romana, navodno zbog činjenice da se autorici i knjižarama prijeti. Dodatno, javili su se i neki kritičari koji su pohvalili knjigu, a kojima se također, kako pišu američki mediji, prijeti.
“Jeanine Cummins provela je pet godina života kako bi istražila temu i napisala ovaj roman. Razgovarala je s migrantima, bila s obje strane granice, sve u želji da probleme i tragedije s kojima se susreću imigranti stavi u središte pozornosti”, rekao je Bob Miller, direktor Flatiron Booksa, u svojoj izjavi nakon otkazivanja turneje.
“Žalosni smo što je djelo fikcije, koje je imalo najbolje namjere, svedeno na polemiku koja nas je zabrinula do mjere u kojoj smo morali donijeti tešku odluku o otkazivanju turneje”, rekao je Miller.
David Bowles, Chicano pisac i profesor, prije otkazane turneje napisao je tekst u kojemu roman “American Dirt” proglašava “opasnom, netočnom, trauma-porn melodramom”.
“Njezin španjolski jezik u dijalozima u romanu također je izvještačen, imam dojam da je koristila Googleov prevoditelj, što je kasnije samo blago ispravljao njezin urednik”, napisao je Bowles.
Tako je roman “American Dirt” u američkoj javnosti i među ljudima koji okružuju književnost zaživio kao priča o kulturnoj aproprijaciji te izdavačkoj industriji koja je izabrala upravo tu priču o meksičkoj imigraciji kao onu u koju će uložiti novac. Nastala polemika, koja je dovela čak i do otkazivanja promotivne turneje romana, oživjela je i jedno fundamentalno književno pitanje koje, izgleda, još nije prevladano: Tko ima pravo, i postoji li uopće takvo pravo - pričati tuđe priče?