Piše o ženskom prijateljstvu. I o najvećem masovnom linču u povijesti Amerike

Postoje priče koje su ružne i mučne, a ipak ih njihovi autori čitateljima prenesu nježno, s puno ljubavi prema svojim likovima. Malo je sreće na stranicama novog romana Lise See ‘Kćeri Sunca i Mjeseca‘, bestselera New York Timesa, koji je na hrvatski jezik preveo Dražen Čulić, a objavio Stilus. Iako stranice ne pršte sjajnim događajima, čitatelj nije tužan. Jer nije ovo priča o tri žene koje su ugnjetavane, nego o njihovu prijateljstvu koje, iako se stvorilo i održalo u teškim uvjetima, sja tijekom cijeloga njihova života. Da pojednostavimo: nije ovo priča o ženama koje su kupljene poput robe i koje su trpjele nepravdu i zlostavljanje, a da nisu ništa krivo učinile, nego je ovo roman o otpornosti, strpljenju, odbijanju odustajanja i, na kraju, ljubavi.

Priča počinje 1870. godine, kada djevojku nadimka Golubica njezini roditelji prodaju budućem suprugu, starcu Singu. Ona se nada kako je riječ ‘starac‘ korištena iz poštovanja, a ne da ima veze s njegovom starošću. No, zapravo o njegovoj dobi ništa ne zna, jer on živi u Los Angelesu. Zato djevojka kreće na put iz svojega rodnoga grada Kantona u Kini. Na istom brodu s njom je i još jedna djevojka koja je prodana – ali nju su roditelji, očajni od siromaštva u kojem žive, dali za sitniš kako bi radila u bordelu (koji se naziva kućom srama). Njezin je nadimak Latica, a roditelji je nazivaju bezvrijednom djevojkom. Žene se na ukrcaju i iskrcaju kratko vide, no putovanja su im različita – jedna putuje u pristojnim uvjetima, jer se udaje u uglednu obitelj, a druga u onima koje bismo danas nazvali nehumanima.

U Los Angelesu susreću ženu koja će im postati prijateljicom u godinama koje dolaze i koja ima drugačiju sudbinu. Golubica ima ‘zlatne lotuse‘ (povezana stopala), Latica ih, kao dijete sa sela, nema, a treća žena, Mjesec, ima ozljedu noge. Ona je ta koja se udala za liječnika, pomoćnika svojega oca, koji je vrlo moderan muškarac. On vodi ordinaciju kineske medicine u Los Angelesu, a ona mu pomaže. Iako je ona uvjerena kako ju je on oženio jednostavno zato što je to bilo zgodno, tijekom knjige čitatelj upoznaje njezina supruga i shvaća da to nije tako.

Naslovnica romana

Stilus

Nijednoj nije lako, ali najteže je Latici. Dok se Golubica suočava s činjenicom da je udana za doista staroga čovjeka te da među njima nikada neće biti ljubavi, a Mjesec muči činjenica da ne može zatrudnjeti (u kineskoj zajednici u Los Angelesu rođeno je samo jedno dijete, tako da žene počinju sumnjati na svašta), Latica se muči na posve drugačiji način. Naravno da ne želi raditi svoj posao, ali uvjeti u kojima se nalazi užasni su. Slobodu može steći tek nakon što skupi dovoljno novca da se otkupi od vlasnika javne kuće u kojoj radi, ali za to mora raditi godinama. Njezin prvi pokušaj bijega ostaje skriven od njezina vlasnika, no kad je otmu i mrcvare plaćenici suprotstavljenih skupina (tong), stvari postaju još gore za nju. Potom dolazi drugi pokušaj bijega koji, unatoč pomnim pripremama i planiranju, završi tako da je vrate u bordel, vlasnik je premlati toliko da jedva ostane živa, a njezin se dug uveća. Situacija postaje bezizlazna. Kad potom Golubica nestane, a nitko ne može doznati tko ju je oteo, zašto i gdje se nalazi, čini se kako nema nikakve šanse da naše junakinje ikada više budu sretne. Čitatelj, naravno, saznaje gdje je i zbog čega, ali razlozi otmice prilično su mučni.

A onda se sve mijenja. Nastupa 24. listopada 1871. godine, kada se u Los Angelesu dogodio najveći masovni linč u američkoj povijesti. Kad je izbila pucnjava između dvaju tonga, nastradao je jedan bijelac. To je razbjesnilo gomilu – okupilo se petstotinjak ljudi koji su krenuli prema tadašnjoj kineskoj četvrti. Ubijeno je najmanje 19 ljudi. Rulja je napadala svakog Kineza kojega je pronašla, pljačkala je kuće i trgovine. Taj povijesni događaj Lisa See iskoristila je da promijeni živote naših junakinja, no nije se dogodila bajka. Muž jedne biva okrutno ubijen u linču, druga otkriva da ima neizlječivu bolest. Dvije od njih su trudne i jasno im je da će biti samohrane majke. No, spremne su se i dalje boriti.

- Jedna radost potjera stotinu žalosti - izreka je koju one koriste i na kraju im starost donosi mir.

Sama autorica kaže kako je ovo izmišljena priča nadahnuta stvarnim ljudima i događajima. Žena koju u romanu naziva Mjesec doista je bila supruga doktora Tonga. Golubica je bila mlada supruga mnogo starijeg trgovca. Latica je sastavljena od dviju žena. Još neki likovi koji se pojavljuju u romanu utemeljeni su na ljudima koji su doista postojali.