Liječnik iz Londona dolazi u zabačeno selo u Walesu. Dočekaju ga laži i okultni tragovi. Kraj sigurno nećete pogoditi

‘Mit. Magija. Umorstvo‘ stoji u kratkom opisu knjige Ključ sjene autorice Susan Stokes-Chapman, koja je u našoj zemlji objavljena u izdanju Stilusa. I doista, ako moramo u tri riječi opisati radnju romana, bile bi to upravo te riječi. Premda djeluje kao da nije riječ o knjizi koja bi bila idealna za plažu, zapravo bi se, pomalo neobično, mogla uklopiti između kreme za sunčanje i lepeze za hlađenje. Možda baš zato što priča o nečemu posve drugačijem od uživanja u suncu uz more – priča je to koja govori o zabačenom dijelu Walesa i jednoj čudnoj obitelji punoj tajni, laži i intriga.

Autorica nam ispreda priču smještenu u 1783. godinu. Mladi, talentirani liječnik Henry Talbot napravio je neku pogrešku u bolnici i sad mu u Londonu više nitko ne želi dati posao. Većinu knjige ne znamo o čemu se radi, osim da je riječ o nečem ozbiljnom, i uvjereni smo da je on zaista kriv za to. Kriva liječnička procjena, reklo bi se, no na koncu otkrivamo kako se uopće nije radilo o tome.

Taj mladi i očajni liječnik u nekom trenutku dobiva ponudu za posao seoskog liječnika u selu Penhelygu. Ne bi se moglo reći da je on, čovjek koji je odrastao u Londonu, time oduševljen, ali nema izbora. I nema novca. Pa prihvaća ponudu i odlazi u divljinu. Prostor u koji stiže doista je prilično različit od onoga na što je naviknuo: dvorac i malo selo oko njega. Rudnik, kojim upravlja bogata obitelj koja ga je zaposlila. Julian, glava te obitelji, tamo uglavnom ne boravi. Na imanju je njegova nećakinja Linette i njezina majka Gwen. Ona ima problema s mentalnim zdravljem godinama, pa je Henryjev zadatak napraviti još jednu procjenu njezina stanja. Ni Linette, barem po mišljenju Juliana, nije “sva svoja”. Prezire haljine, nosi odjeću svojega pokojnog oca i, zapravo, ne ponaša se onako kako bi žena trebala. Uz to, upravlja imanjem i nastoji biti poštena prema zakupcima, jer joj je stalo do tih ljudi, što Julian prezire, ali se u to ne petlja. Njega zanima samo rudnik u blizini, iz kojega izvlači sirovine.

Atmosfera je od prve stranice prilično sumorna. Mladog liječnika nitko ne dočekuje s oduševljenjem: obitelj u koju je stigao drži ga na distanci, seljani ga mrze... Ne pomaže ni kada shvati kako je pomalo neobična smrt liječnika koji je ondje živio i radio prije njega, a čija je kućica potom demolirana. Reklo bi se da to baš i nisu naočito dobri radni uvjeti, no Henry ne može odustati: nema se, naime, čemu vratiti. Pa daje sve od sebe: uči jezik, pomaže mještanima, nastoji steći njihovo povjerenje i korak po korak upoznaje članove obitelji u koju je stigao. No svaki korak naprijed, umjesto razrješenja, donosi neka nova pitanja. I dok čitatelj počne gajiti određene sumnje o tome što se događa, na kraju autorica donosi razrješenje koje doista ni najmaštovitiji među nama nisu mogli zamisliti.

Premda je priča o tajnim društvima toga vremena autorici ovog teksta nije naročito privlačna tema, mora se priznati da je u ovom romanu odlično uklopljena. Nema previše inzistiranja na detaljima, ali je jedno takvo društvo važan dio radnje. Uz to se Susan Stokes-Chapman vješto poigrava mitovima i legendama, koje upliće u priču, a što se likova tiče, nema joj se što zamjeriti. Roman ima svega: od neobične obitelji, gnjevnih seljana, posluge koja se drži sumnjivo, dobrodušnog svećenika, prelijepe travarke (reklo bi se danas, žene koja se bavi alternativnom medicinom), a tu su, svakako, i neobična smrt jednog liječnika, sumnjivo bogatstvo drugoga, pokušaj ubojstva, izrabljivanje radnika u rudniku, a nije izostavljen ni maleni dio nadnaravnoga, koji se ipak nakratko pojavljuje... Ako bismo koristili usporedbu s nekim stripom, ovaj roman ima sve elemente Dylan Doga: tajanstvenu priču koja ima racionalno objašnjenje, ali ipak je tu dašak misterioznog, zgodnog glavnog junaka (zamišljamo da je zgodan, iako to baš ne znamo, ali ima lijep karakter, što je sasvim dovoljno), zanimljive druge likove, intrigu, misterij, ubojstvo i razrješenje cijelog tog, na prvi pogled, nepovezanog kaosa. Roman je ovo kojeg svakako vrijedi pročitati.