Ona ima 25 godina, izdala je svoju prvu knjigu, u 400 primjeraka, za malog izdavača. Postala je hit jer je vladin dužnosnik tražio zabranu knjige jer, tvrdi on, propagira mržnju prema muškarcima.
Knjiga “Ja mrzim muškarce” Pauline Harmange samo u dva tjedna prodala se u 2500 primjeraka, a sad se čeka treće izdanje, kod većeg nakladnika. Ralph Zurmély, specijalni savjetnik francuskog ministarstva za ravnopravnost spolova, traži zabranu knjige zbog poticanja mržnje prema muškarcima. Zurmély je poslao mail izdavačkoj kući Monstrograph sa zahtjevom da povuče knjigu iz prodaje. Knjiga Pauline Harmange oda je mizandriji, odnosno mržnji prema muškarcima, ustvrdio je i upozorio da je “poticanje na mržnju na temelju spola kazneno djelo”. Kao i kod nas, po francuskim zakonima kažnjivo je poticati mržnju na temelju rase, spola, religije ili seksualne orijentacije.
Prijetnja specijalnog savjetnika francuske vlade digla je puno prašine. Treba li onda zabraniti i mog omiljenog Michela Houellebecqa zbog otvorene mizoginije? Ministarstvo se ogradilo od bijesnog savjetnika, no Zurmély ustraje: izdavač je direktni sudionik u kaznenom djelu, poručuje, pa ako Monstrograph nastavi prodavati knjigu Pauline Harmange, prijeti da će predati prijavu državnom tužiteljstvu. Bit ću dužan to učiniti, ističe savjetnik.
U knjizi “Ja mrzim muškarce” 25-godišnja feministkinja i aktivistkinja iz Lillea propituje imaju li žene opravdan razlog da mrze muškarce. Po njezinu mišljenju, bijes prema muškarcima zapravo može biti “radostan i oslobađajući put ako mu se dopusti da se izrazi”, prenosi britanski Guardian.
Ne, Paulina Harmange ne poziva na ubijanje muškaraca. Ne poziva ni na zaključavanje muškaraca uz štednjake i vešmašine, uz peglu i prljave pelene. Harmange upućuje intelektualni izazov čitateljicama: možda prvo treba maknuti muškarce od sebe da bismo smjele misliti, da bismo stvorile mjesto za istinsku komunikaciju među ženama? Knjiga je poziv ženama da zamisle novi način života, poručuje autorica, u kojem bi se mogle izraziti na način na koji dosad nisu mogle zamisliti. Da manje uzimaju u obzir često neargumentirane stavove muškaraca. Da promisle o onoj staroj, bolje biti sam nego u lošem društvu. I ponovo otkriju snagu ženskih odnosa, punih uzajamnosti, nježnosti i snage.
Problem je što muškarci prečesto uopće ne razumiju ženske argumente, ženski i feministički glasovi nisu im uvijek dobrodošli, kaže diplomatski Pauline Harmange u razgovoru za Guardian.
Na mizandriju se obično gleda kao na zafrkanciju, ili još gore, koristi se tim pojmom za diskreditaciju feministkinja. No Paulina Harmange misli da nema ništa loše u mržnji prema muškarcima: ona je legitimna, ističe, s obzirom na štetu koju muškarci čine ženama.
“Mizandrija postoji samo kao reakcija na mizoginiju, koja je u korijenu sistemskog nasilja”, piše u knjizi. U Francuskoj su 2018. muškarci činili 96 posto osuđenih za obiteljsko nasilje te 99 posto osuđenih za seksualno nasilje. Za razliku od mizoginije, mizandrija nikad nikoga nije ubila, ističe Paulina Harmange.
A ona, mrzi li muškarce? U sretnom je braku s Mathieuom (29), ali kaže da inače baš nema puno razloga da voli muškarce.
“Udata sam za sjajnog muškarca koji istinski podržava moje pisanje. Ali općenito ne vjerujem muškarcima koje ne poznam”, objašnjava. Uzrok tome su manje osobna iskustva, a više ono što je vidjela kao višegodišnja aktivistkinja u feminističkim udrugama koje pomažu žrtvama silovanja. Žene bi morale imati pravo da ne vole muškarce, poručuje.
“Svjesna sam da to zvuči dosta agresivno, ali jasno osjećam da bismo trebale imati pravo da ne volimo muškarce generalno, i onda da od toga izuzimamo konkretne muškarce”. Generalno, bilo bi genijalno da muškarci pokažu da zaslužuju da ih volimo skroz generalno.