Koješta je ostalo skriveno u tom malom mjestu. Mnogi Anjini ljubavnici, njezina duševna nestabilnost, glumački dar...

Posveta je to vremenu kad su ljudi uglavnom bili pristojni, ljubazni, brinuli jedni o drugima, susjedi se pazili i družili, pomagali si i kad se pomoć nije tražila. Djecu je odgajala cijela porodica, a ne samo nukleusna obitelj, kao i ulica koja ih je krotila, učila socijalizaciji, kompromisu. Znao se red, postojao je sram. Imao si druga s kojim si dijelio djetinje tajne. Posveta je to onim poslijeratnim generacijama u kojima su bake i djedovi podizali unučad, dok su se mladi školovali i tražili bolji posao u tvornicama kojih je bilo sijaset. Naposljetku bi od neke tvornice dobili moderan stan u novogradnji i obitelj bi se osamostalila. Posveta je to malim mjestima u kojima su, navodno, svi sve o drugima znali, ali se o tome šaptalo u svoja četiri zida. Onima "crvljiva srca" okretala su...