Kiklop je odvratno, pohlepno jednooko čudovište, zna valjda svaki hrvatski pisac. Njegova je pećina za ljude opasnija od Platonove. Iz nje nema bijega ne oslijepiš li gada, najučinkovitije kolcem, što je davno dokazao zalutali junačina Odisej. Kiklop je i naslov-metafora najboljega romana Ranka Marinkovića, također zna valjda svaki hrvatski pisac.
NIVES CELZIJUS O KIKLOPU 'Ako ne poštuju presudu, pokrećemo tužbu i ovrhu!'
U vremenima kad je pokojni klasik objavio to svoje slavno proturatno djelo, u Hrvatskoj se godišnje tiskalo desetak romana. Ozbiljan je to posao bio. Rukopis je morao proći nekoliko instanci, osigurati potporu najmanje dva recenzenta, zatim izdavačkog savjeta, a nisu protiv njega smjeli biti niti drugovi partijaši i borci. Usto, papir je bio skup, a i tisak, pa su neki autori objavljivanje svoga već odobrenog rukopisa čekali godinama. Što je najgore, nije bilo ni računala, pa je siroti pisac tukao po šrajbmašini ili mrčio rukom. Destilirati rukopis učisto bio je maltene čisti fizički posao.
Sve to mora da je imala na umu trgovkinja knjigama Magdalena Vodopija, osnivačica Sajma knjiga u Puli, kad je odlučila da u novom dobu, duboko u 21. stoljeću, utemelji svoju književnu nagradu. Kiklop, kako to gordo zvuči. I Kiklopa su na svečanosti u Puli stali primati izdavači, urednici, a i pisci. Njima je, u ovo rajsko doba kapitalizma, postala eto dostupna i nagrada za bestseler godine. Tko je, majci, najviše knjiga prodao, napokon je postalo važno pitanje. I mora da je važno, jer što ima važnije od brojki. Nismo više u socijalizmu nego u kapitalizmu. Broj registriranih izdavača prešao je hiljadu i svake se godine u nas objavi nekoliko tuceta romana.
NIVES CELZIJUS DOBILA SPOR Moraju joj uručiti nagradu Kiklop za Hit godine 'Gola istina'
Svaki novinar, pjevač, pop ili psihijatar danas koji drži do sebe objavio je makar jedan. Tako je svoje doživljaje zapisala i Nives Zeljković, javnosti poznatija kao Nives Celzijus, pjevačica i bivša supruga nogometaša, majka dvoje djece. Njezino djelo opisuje primitivan svijet naše skorojevićevske elite, a protagonistica, pripovjedačica, doživi, među ostalim, i da je siluju. “Gola istina” prodala se u više od stotinu tisuća primjeraka. Magdalena Vodopija odlučila je, međutim, da Zeljković nagradu nije zaslužila. Po njoj, to nije književnost. Radije je nagradu ukinula. Zeljković ju je tužila i spor dobila. Vodopija joj Kiklopa po sudskoj presudi mora predati na javnoj svečanosti. Odbila je. Kipić je spakirala i poslala poštom. Valjda da je ne zaprlja poljubac s neknjiževnom osobom.
Otkud u Vodopije tolik inat? Otkud joj kuraža da određuje što jest, a što nije književnost? Očito je posrijedi nesigurnost. U moru nepismenih i suvišnih literarnih uradaka koje u sklopu svoga sajma promovira njoj, eto, smeta Nives Zeljković. Starleta ugrožava ugled hrvatske književnosti. To je istina. Naime, piše otprilike u njezinu prosjeku. Što na umu, to na drumu, uz porabu do dvije tisuće riječi. I zbog toga je treba kazniti, a ne nagraditi. I da se slučajno više ne bi usudila da piše, najbolje je protjerati kolac kroz njezino književno tijelo. Ni kolege pisci neće imati ništa protiv.