Kraj je zaista šokantan. Potez koji ova autorica povlači neočekivan je i prilično bolan

Postoje te neke knjige koje kao da imaju okus: autori čitatelje doslovno usišu u priču i vežu za svoje junake. Jedan od takvih romana je i ‘Popis sumnjivih stvari‘ Jennie Godfrey. Na hrvatski ga je prevela Iva Ušćumlić, a objavila izdavačka kuća Fokus. Priča je to ispričana iz perspektive djevojčice Miv, a radnja je smještena u Yorkshireu 1979. godine. U jednu od godina kada je tim dijelom svijeta harao Peter Sutcliffe, serijski ubojica kojeg se naziva Jorkširskim Trbosjekom. Ubio je 13 žena, a pokušao njih još sedam. Autorica romana u bilješci je napisala kako je jedno od njezinih najupečatljivijih ranijih sjećanja ono na dan uhićenja Trbosjeka, kada je njezin otac shvatio da je tog čovjeka poznavao. Iskoristila je to sjećanje, taj šok, kako bi stvorila priču koja vrvi ženskim likovima.

U strahu da će njezin otac preseliti obitelj na drugo mjesto, i to jer se boji kako bi Trbosjek mogao napasti njegovu suprugu, sestru ili kći, malena Miv odlučuje pronaći ubojicu i tako spriječiti očev plan. Nije stvar samo u tome da je jako vezana za svoj dom, nego na cijelom svijetu ima svega jednu prijateljicu, Sharon, i ne želi je napustiti. Jasno, Sharon se priključi njezinoj istrazi, premda joj Miv nije objasnila što točno stoji iza toga. Njih dvije sastavljaju popis svih sumnjivih muškaraca u gradu, a onda tu osobu proučavaju kako bi otkrile je li zaista mogao počiniti zločin.

Kvartovska trgovina

I zaista, nitko nije oslobođen sumnje. Od imigranta iz Pakistana koji ima kvartovsku trgovinu, koji je prvi osumnjičenik, preko svećenika, pa sve do Mivina oca. U jednom trenutku osumnjičena postaje i žena. No, dok istraga traje, otkrivaju nevjerojatne stvari o stanarima svojeg grada. Svaki osumnjičenik ima neku tajnu – neke su veće, neke manje. I premda su još mlade da bi razumjele neke stvari, instinktivno shvaćaju što je dobro, a što nije. Tajne koje ljudi skrivaju šarolike su: od preljuba, preko obiteljskog zlostavljanja, alkoholizma... Otprilike, nitko nije nevin i svi nešto kriju.

Naslovnica knjige

Fokus

Djevojčice upadaju u razne situacije istražujući, no ne odustaju od svoje namjere da pronađu zločinca. Pritom dolaze iz prilično različitih obitelji: dok Sharon ima oba roditelja, Mivina je situacija specifična. Njezina majka je jednog dana prestala razgovarati sa svima i povukla se u neki svoj svijet. Prestala je mariti za supruga i dijete, pa je zato k njima doselila teta Jean. Ona je očeva sestra i došla je kako bi se brinula o njima – da imaju što jesti, piti, biti na toplom... No, ona prema djevojčici nije nježna. Ipak, nije ni gruba. Ona jednostavno radi ono što treba, pomaže, ali je vrlo stroga žena, nije emocionalna niti pokazuje neke znakove naklonosti. Ipak, činjenica da je tamo i da brine za obitelj pokazuje da joj je stalo.

Istraga promijeni puno toga u životu djevojčica. Istiaq, sin njihova prvog osumnjičenika, najprije im postaje prijatelj, a onda se osjećaji između njega i Sharon razvijaju dalje od toga. Drugi osumnjičeni je lokalni sakupljač otpada, Arthur, koji im postane veoma drag, a ne prođe dugo da im se na popisu ne pronađe i njegova kći. Dok istražuju, neke se stvari dogode same od sebe, a za neke ostaje pitanje jesu li im one doprinijele. I ne događaju se samo lijepe stvari, jer jedan od njihovih osumnjičenika počini samoubojstvo. Drugi, pak, konačno završi iza zatvorskih rešetaka, gdje je trebao i prije završiti zbog pedofilije

Sudbine likova.

Autorica ne bježi od raznih ljudskih sudbina i od mračnih umova. Kao što vidimo iz sudbine dvaju likova koja smo gore naveli, nisu svi ljudi dobri i lijepi. No, priča o dvjema djevojčicama, čije se prijateljstvo mijenja kako okrećemo stranice, donosi nam širu sliku jedne zajednice čije žene žive sa sjenom serijskog ubojice. To društvo je i lijepo i ružno – ima tamo dobrih i hrabrih ljudi, koji će pomoći drugima, no ima i onih koji su zli, pokvareni i poremećeni.

Sam kraj je zaista šokantan – zapravo, ne sam kraj, nego nešto što se događa prije toga. Potez koji autorica povlači neočekivan je i čitatelju prilično bolan. Osjećaj kojeg pritom imamo pokazuje koliko nas je dobro autorica uvukla u maleni svijet kojeg je stvorila.