Drugačiji pogled na grčku mitologiju

Knjiga ‘Meduzin pogled’ objavljena je u izdanju Vorto Palabre, a prevela ga je Maja Ivanković Polak

Svi ljubitelji grčke mitologije bit će prilično zadovoljni knjigom koja se bavi upravo jednim mitom toga vremena: o Meduzi. No, priča nije onakva kakvu smo dosad poznavali. Baš kao što Margaret Atwood u svojoj Penelopeji donosi priču iz perspektive osobe koja je u mitu (u ovom slučaju o Odiseju) pasivna i ne znamo baš kako se osjeća, baš tako Natalie Haynes donosi drugačiju interpretaciju priče o Meduzi. Knjiga ‘Meduzin pogled’ objavljena je u izdanju Vorto Palabre, a prevela ga je Maja Ivanković Polak.

Mit o Meduzi prilično je poznat. Ona je kći morskih božanstava Forkisa i Keto. Ima dvije sestre Gorgone, Stenu i Eurijalu. Za razliku od njih, Meduza je smrtna. Ona je predivna djevojka koju Posejdon siluje u Ateninu hramu, što božicu iznimno naljuti. Zbog toga kažnjava žrtvu, pa njezinu kosu pretvara u zmije. No, tu nije kraj muci – zbog Atenine kletve, Meduza pretvara u kamen svakoga tko je pogleda. Usmrti je junak Perzej, koji joj odreže glavu.

Haynes se drži tog okvira. Meduza živi sa sestrama, od kojih je drukčija, pa one nauče brinuti o njoj otkako je ostavljena na žalu mjesta na kojem žive. Premda kći božanstava, ona je smrtna. No, nije čudovište – ne hoda naokolo pretvarajući ljude u kamen. Dapače, kad otkrije što može činiti, užasnuta je i pokriva oči povezom. Iako su joj sestre besmrtne, boji se da bi im, ako ih pogleda u oči, ipak mogla nanijeti neku štetu, pa to ne želi raditi. Osim toga, jako voli ljude i učinit će sve što može da ih zaštiti.

Perzej je, s druge strane, prilično nesposoban. Istina, u potragu za Gorgonama kreće kako bi spasio svoju majku od mrskog braka, no on zapravo pojma nema što radi. Da nije pomoći Atene i Hermesa, ne bi ni pronašao Gorgone, a kamoli dekapitirao jednu od njih. Knjiga je pisana tako da on zapravo ispada prilično budalast i čitatelj nije na njegovoj strani. Posebno ne nakon što u osamljenoj špilji posjeti Graje – tri sestre koje znaju gdje se Gorgone nalaze. Tri su i dijele jedno oko i jedan zub. Perzej ih zavara da mu ih nakratko daju, a onda ih baci u more ispod njihove pećine i odlazi. Nanosi štetu bez nekog posebnog razloga, jednostavno zato što može.

Naslovnica knjige

Vorto Palabra

– Smrtnicima smo mi čudovišta. Zbog naših zubi, naše sposobnosti leta, naše snage. Boje se pa nas nazivaju čudovištima (...). Ljudi te nazivaju čudovištem jer te ne shvaćaju – govore Gorgone međusobno.

Nakon što uspije usmrtiti Meduzu, i to dok spava, te pobjegne s njezinom glavom, stvari se promijene. Glava nije ono što je bila Gorgona, nego nešto posve drukčije. I to nije ni najmanje dobro.

I dok su Meduza i njezine sestre prikazane kao stvorenja koja žele samo mirno proživjeti svoj život, bogovi s Olimpa nisu sjajni. Istina, svi koji su proučavali grčku mitologiju znaju da neki bogovi imaju prilično odbojne osobine – recimo, Perzejev otac, Zeus, poznat je po tome da spava sa svakom smrtnicom koja mu se svidi, dok je njegova sestra (i supruga) Hera poznata po ljubomori i kažnjavanju tih smrtnica. No, o božici Ateni mitovi uglavnom govore dobro, ona je pravedna i mudra. U ovom romanu spominje se njezin (solidno bizaran, ako smijemo primijetiti) način dolaska na svijet, potom nadmetanje s Posejdonom oko grada Atene te na kraju stavljanje lika Meduze na egidu, čarobni štit. No, ona je na stranicama ove knjige prikazana kao prilično odbojno stvorenje: kažnjava žrtvu silovanja, koja nije kriva za ono što se dogodilo, a kazna joj je zaista brutalna. Pomaže Perzeju – istina, zato što je zamoli njezin otac Zeus, ali svejedno pomaže osobi koja odlazi usmrtiti stvorenje koje mu ništa nije zgriješilo.

Mnogo je i malih priča, svojevrsnih rukavaca radnje, koje prate glavnu – recimo, priča o Andromedinoj sudbini, opis događaja koji je nadahnuo stvaranje frule, bitka divova... Knjiga je posebno zanimljiva jer je pisana iz perspektive raznih likova: Meduze, Atene, Andromede, kamena, vrane, neimenovane nereide... Svaki od njih donosi neku svoju perspektivu i priča o onome što je vidio ili doživio u mitu koji je svima poznat.