Sinoć je u zagrebačkom Velvet caffeu dodijeljena 16. književna nagrada tportala, a ovogodišnja laureatkinja je Žepčanka Magdalena Blažević s romanom "U kasno ljeto". Autorici je uručen ček na 10.000 eura te specijalno dizajnirana skulptura, koju je i ove godine kreirao domaći dizajner i umjetnik Silvio Vujičić. Također, u suradnji s platformom Book&Zvook dobitnici književne nagrade tportala osigurano je i audio-izdanje djela koje će svjetlo dana ugledati kroz nekoliko tjedana.
Za 16. književnu nagradu tportala, koja se dodjeljuje autoru ili autorici najboljeg hrvatskog romana objavljenog u prošloj kalendarskoj godini, bila su prijavljena 44 naslova. Početkom svibnja, žiri u sastavu: Vanda Mikšić (predsjednica žirija), Andrea Milanko, Anica Tomić, Robert Perišić i Boris Jokić izašao je s jedanaest polufinalista, a mjesec kasnije svoj su izbor suzili na pet proznih naslova, onih koji su ostali u utrci za najbolji hrvatski roman (Vedrana Rudan: Doživotna robija, Dora Šustić: Psi, Jurica Pavičić: Mater Dolorosa, Magdalena Blažević: U kasno ljeto i Olja Savičević Ivančević: Ljeta s Marijom).
Nakon mnogih pročitanih stranica i dugog vijećanja odluka je pala: najbolji hrvatski roman u prošloj godini je "U kasno ljeto" autorice Magdalene Blažević, koja je u književno polje ušla kritičkim radom, da bi se nakon toga profilirala kao istaknuto ime među regionalnim kratkopričašima. Zapažena je bila njezina zbirka priča ‘Svetkovina‘ (Fraktura, 2020.), a objavljivala je mnogo i u književnim časopisima te na književnim portalima. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču, a neke su joj prevedene na engleski, ruski i makedonski jezik. ‘U kasno ljeto‘ njezin je prvi roman, moćno štivo koje tematizira napad na bosansko selo zahvaćeno u vihoru rata 1990-ih. Ti nesretni događaji raznose cijeli svijet djetinjstva dviju djevojčica Ivane i Dunje, kao i njihovih obitelji. Od bezbrižnih igara, nevinih djevojačkih snova i velikih maštanja neće ostati ništa, jer smrt će u napadu neprijateljske vojne jedinice jednu od njih, Ivanu, ostaviti u dobi mladosti, u vremenu kada je imala samo četrnaest godina...
U kasno ljeto moćan je roman u kojem Magdalena Blažević o jakim emocijama, o stanjima koja zauvijek obilježavaju čovjeka piše iz perspektive ubijene djevojčice stvarajući univerzalnu priču koja nadilazi Žepče i okolna sela, rijeku Bosnu i vrijeme u kojem je roman smješten te postaje univerzalna himna protiv ratovanja i ubojstava. Ovim se štivom Magdalena Blažević definitivno svrstava u red najboljih današnjih spisateljskih glasova na našem jeziku.
"Nagradu za najbolji roman tportal dodjeljuje 16. put, ponosan na činjenicu da kao news portal ima jednu od najvažnijih nagrada na hrvatskoj književnoj sceni. Uspjesi nekih naših bivših laureata potvrđuju da je naša nagrada relevantna točka hrvatske kulturne scene, a koliko nam je kao mediju važna pokazali smo ove godine i time što smo novčani iznos nagrade povećali na 10 tisuća eura", rekla je glavna urednica tportala Dijana Suton.
U svom obrazloženju nagrade, žiri književne nagrade tportala između ostalog ističe kako je roman Magdalene Blažević "jedinstven književni događaj koji pomiče horizont čitateljskog očekivanja i pritom zadržava vjeru u moć književne riječi."
"Snaga romana leži u ujednačenu pripovjedačkom tonu i discipliniranoj rečenici. Za pripovjedača je autorica odabrala mrtvu djevojčicu stradalu u napadu na bosansko selo 1990-ih. Premda se radnja kronotopski smješta u ratno područje, majstorski vođen pripovjedni glas ne zauzima strane; paratekstualna informacija (posveta stanovnicima sela Kiseljak) prije svega je autorska gesta, a ne interpretacijski smjerokaz. Dapače, u pripovijesti su likovi svedeni na svoje obiteljske uloge (djed, baka, otac, brat, majka), bez istaknutih oznaka etničke ili religijske pripadnosti. Djevojčica Ivana – odabir česta ženskog imena također nije slučajan upućujući na egzemplarnost – utjelovljuje glas bez tijela, smrt bez razloga, tragediju bez iskupljenja, pa je utoliko roman, paradoksalno, nemoguće svjedočanstvo, riječima Shoshane Felman, "događaja bez svjedoka", koji je i Maurice Blanchot pokušao pisanjem oživotvoriti, naime svjedočenje trenutku vlastite smrti. Promišljena spisateljska odluka da nas u pripovjedni svijet uvodi jedan mladi ljudski glas neljudski poslan u neljudsko iz kojega želi govoriti baš o svojoj ljudskosti nužno u čitatelju izaziva tjeskobu..." stoji također u obrazloženju žirija.