Možda smrt nije posljednji tabu naše civilizacije, kao što mnogi tvrde, ali je svakako moćan. Bolje je da dobri potrošači unište planet nego da se suoče s vlastitom konačnošću. Svojedobno je Otto Rank, austrijski psihoanalitičar koji se razišao s Freudom, ustvrdio očigledno: ideja monoteističkih religija o besmrtnosti duše nastala je zbog straha od smrti ("Psihologija i duša", 1930.) i zato je društvo stvorilo mehanizme i kulturne obrasce kojima skrivamo činjenicu da smo, baš kao i životinjski i biljni svijet kojim vladamo, smrtni. Poslije ga je Heidegger nadopunio: upravo zato što smo prolazni, moramo to osvijestiti da bismo vodili smislen i autentičan život.
Uzaludno. Toliko izbjegavamo i samu pomisao na smrt da smo izmislili brojne eufemizme: otići (na bolje ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....