To da pripovijedamo priče da bismo preživjeli zacijelo je znatno drevnije od Šeherezadinih noći. Nije li ona službeno zabilježeno prva primijenila pripovijedanje u terapeutske svrhe? U međuvremenu smo došli do masovnog terapeutskog pripovijedanja, što samo po sebi nije loše za duševno zdravlje populacije. Loše je po drveće – mnogo ga je zalud umrlo da bi bile ukoričene pisane terapije. Ponekad, samo vrlo rijetko terapija osobne traume postane umjetničko djelo koje se obraća svima (tj. onima koji to mogu spoznati).
U istom tjednu pročitala sam Knjigu tuge, pogledala Lerotićev film Sigurno mjesto i vidjela da Nina Đurđević svoju Odlučnu izlaže u beogradskoj Gradskoj galeriji. Njih troje imaju istu temu: samoubojstvo brata i...