“Meni je pisanje kao SPA, vjerojatno bih se i doslovno ugasila da se ‘ugasim’. To je kao u onom Gibonnijevom stihu: ‘Da nisam ovo, ja bih bio biljka.’ Roman pišem u prosjeku godinu i pol, a sve što je objavljeno u posljednjih nekoliko godina taložilo se puno dulje nego što se sad, kad sve to izlazi na vidjelo, čini.
Zadnji moj samostalni roman izašao je prije gotovo dvije godine, samo što se o njemu pisalo još dugo nakon izlaska pa se čini da je razmak puno manji”, odgovara mi Marina Vujčić, autorica tankoćutnih romana i drama, na pitanje gdje se to gasi njezin, za mnoge ovdašnje standarde nedostižan, proizvođački motor. Ovih dana joj kod izdavača Hena.com izlazi najnoviji roman “Pitanje anatomije”, pravi dragulj emotivne kirurgije.
Uz pisanje proze i dra...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....