U nastavku donosimo:
- Aristotelov "narativni zatvor" i zašto i dalje oblikuje suvremene priče, osobito film
- roman Jean-Baptistea Andree: od kepeca-kipara do tajne sakralne skulpture sklonjene u samostanu
- lik Michela “Mima” Vitalianija i veza s plemkinjom Violom Orsini kroz mijene talijanske povijesti
- iskustva i stavovi o spoju klasičnog kiparstva, pejzaža Ligurije i svakodnevnoga nasilja
- enigma skrivene "Pietà" i uloga Vatikana u čuvanju umjetničke tajne
Kao da nas je Aristotel začarao svojom "Poetikom" i ne možemo se maknuti iz njegova "narativnog zatvora". I dalje su sve priče (osobito filmske) oblikovane prema njegovoj špranci: temelje se na mimezi, najvažnija je fabula – uvod, zaplet, vrhunac, rasplet. U jedinstvu radnje uzvišeni tragični protagonist (najpoželjniji) mora se suočiti s antagonistom, proći Scilu i Haribdu, dok mi strahujemo zajedno s njim u svim obratima koje mu je sudbina dodijelila, da bismo se naposljetku olakšali u zajedničkoj katarzi. Od 4. st. pr. n. e. nismo uspjeli izaći iz tog obrasca, a i zašto bi kad je uspješan, dobro se zarađuje.
Navika je ugodna, ne remeti nam očekivanja koja smo stekli slušanjem bajki. Usto, podilazi repetitivnosti dječje psihe: ušuškaj se pod dekicu, uvod, likovi, napet...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....