Kristian Novak napisao je remek-djelo. No, puno je skrivenih značenja, otkrivamo neka od njih

Pred vama kao da se gradi 3D kuća jedne knjige, a u vašem se sjećanju otvaraju dimenzije priče koje možda uopće niste zapazili ili ste zaboravili, i na kraju na sasvim drugačiji način akceptirali kada ste je čitali. Žanr ove knjige je bastardni - može biti i dodatni udžbenik iz književnosti za više razrede srednje škole ili studij, a možete ga koristiti i kao vodič - tako se uostalom i komunicira - za vraćanje omiljenom romanu. Riječ je o prvoj knjizi nove biblioteke Platina koju su pri izdavačkoj kući AGM pokrenuli Kruno Lokotar i Helena De Karina, a u čijem je "središtu radnje" roman Kristiana Novaka "Ciganin, ali najljepši". U knjizi koja dolazi s nadnaslovom "Vodič kroz suvremenu hrvatsku književnost", četrnaest autora daje svoje viđenje ovog romana, svatko iz svog profesionalnog kuta, s uvodom samog Kristiana Novaka. Ilustrator i strip-autor iz Rijeke Enver Krivac napravio je odlične ilustracije, a oblikovao je i čopleke, nešto kao međimurske Tintiliniće, koji se u romanu pojavljuju u glavi glavne junakinje Milene i "teraju je da radi bedastoće". Čopleki govore međimurskim dijalektom i na tom jeziku u Vodiču objašnjavaju temeljne pojmove koji se pojavljuju u esejima. Tako za ejdžizam (ageizam) kažu da je to "dok si smrad prema nekomu zato kaj je premladi ali prestari".

Japica i Sandi pušiju

Enver Krivac/

Ovako izgleda člopek

Enver Krivac/

Ovako izgleda člopek

Enver Krivac/

Milena i Sandi kako ih vidi Enver Krivac

Enver Krivac/

Objavljen prije 10 godina

"Ciganin, ali najljepši" treći je roman Kristiana Novaka, objavljen, bit će krajem ove godine, prije točno jednog desetljeća. U tom je razdoblju "Ciganin" postao jedan od najomiljenijih suvremenih hrvatskih romana, urednici ovog Vodiča dodat će i - kanonski, po kojem je Ivica Buljan već krajem 2017. godine postavio predstavu u zagrebačkom HNK koja je još na repertoaru, a u pripremi je i televizijska serija. Baš kao i prethodni roman "Črna mati zemla" (2014.), koji je također dobio svoju kazališnu inačicu, samo ovoga puta u Zagrebačkom kazalištu mladih (a i Nebojša Slijepčević po njemu priprema film), i "Ciganin" je dobrim dijelom pisan na ruralnoj međimurskoj kajkavštini. Novak je svojim romanima postigao nemoguće: da teško razumljiv lokalni jezični idiom postane blizak širokoj publici. Također, stvorio je ultimativnu postmodernu hrvatsku ljubavnu priču čiji su protagonisti 40-godišnja nonkonformistička raspuštenica Milena i gotovo dvostruko mlađi Rom - Sandi. Ili, kako bi Milena rekla i zapjevala u stilu Lepe Lukić - Ciganin, ali najljepši! "Ti možeš kao autor trubiti da si napisao postmodernistički horor s primjesama socijalnog romana koliko hoćeš - ako se čitateljima u glavi od tvog teksta oblikovala starinska melodrama s elementima krimića, onda je tako i nikako drukčije", piše u svojem tekstu u uvodu Vodiča Kristian Novak.

Naslovnica knjige koja je upravo objavljena u izdanju AGM-a

Agm/

Poučno o tjeskobi

Vodič se otvara esejem Katarine Luketić koja se bavi morfologijom romana, ali i ljubavne priče u središtu zbivanja. U bogatoj opremi knjige treba istaknuti i QR-kodove koji čitatelje vode na različite puteve: od snimaka pjesama Lepe Lukić i Hanke Paldum, do znanstvenih tekstova objavljenih na raznim platformama.

Urednici Vodiča široko su zagrabili u bazen eksperata i umjetnika koji daju svoje viđenje romana ili nekog od elemenata priče koji ih je najviše zaintrigirao. Tako Marijana Hameršak s Instituta za etnologiju i folkloristiku piše o ilegaliziranim migracijama i smrti na granicama, što su neke od tema romana. Među likovima "Ciganina" su i Nuzat, ilegalni migrant iz Iraka, te Marjan Hamer, lokalni ratni veteran koji se bavi švercom migranata koji preplavljuju Međimurje. I to je ono što ovaj Vodič čini uzbudljivim: ne čitamo samo analize književnih kritičara već i stručnjaka iz različitih humanističkih polja djelovanja.

Posebno je zanimljiv i poučan tekst Nataše Jokić-Begić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja se u eseju pod nazivom "Tjeskoba: tiha vladarica našeg vremena" bavi psihološkim aspektima romana. Analiza počinje jednim Mileninim citatom koji se inače pojavljuje kod nekoliko autora eseja, a koji glasi ovako: "Samo su dva iskonska straha, jesi znala to? Rodiš se sa strahom od glasnih zvukova i strahom od padanja. Ozbiljno, imaš na internetu." Autorica potom analizira vrste tjeskobe koje se pojavljuju u romanu i to na temelju likova koji ih utjelovljuju: migrant Nuzat utjelovljuje egzistencijalnu tjeskobu, Milena socijalnu tjeskobu pa se tu raspravlja o dobrim i nevažnim; Sandi i njegov prijatelj Mirza protagonisti su posttraumatske tjeskobe, dok moralnu tjeskobu utjelovljuju policajci iz romana. Iako se bavi depresivnim segmentima priče, autorica završava u optimističnom tonu: "Novakovo djelo prikazuje upravo to: kako se psiha urušava pod težinom sustavne traumatizacije, ali kako se - uz minimum ljudske topline - može ponovno podignuti."

Milenin citat iz romana

Enver Krivac/

Boris Postnikov analizira motive novinarstva, medija i PR-a u knjizi, dok se bogatom stilistikom i višeglasjem romana bavi Anera Ryzner s Katedre za stilistiku na kroatistici zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Ana Fazekaš, kritičarka s portala Kritika-HDP, daje nadahnutu usporednu analizu dvaju ženskih likova, karizmatične Milene i Sandijeve majke Albine, koja se istovremeno predstavlja kao "retardirana" žena, ali i kao proročica. Etnolog Tomislav Pletenac, koji i sam ima iskustvo odrastanja u Međimurju, objašnjava izmišljena romska naselja iz romana - Sabolščak i Đinjc - odmah na početku postavivši tezu da su ona enigma za bijele ljude. I iznosi točnu dijagnozu: "Utopijska dimenzija, fantazija o idealnom društvu, temelj je bjelačkog nasilja. Zbog nemoći ostvarenja ideala pronalaze se krivci zbog kojih se ta fantazija ne ostvaruje. To su uvijek manjinske skupine koje smetaju ‘prirodnom‘ razvoju. Taj je obrazac vidljiv u svim vrstama nasilja bjelačkog modernizma, prvenstveno kolonijalnim, a potom i onom iz Drugog svjetskog rata. Manjinske skupine u takvim okolnostima imaju samo dvije mogućnosti. Ili će neuspješno pokušati kopirati modernizam ili će se zatvoriti u izmišljene tradicije, zamišljajući neki drugačiji svijet koji se obično ostvaruje u snovima, pripovijetkama i pjesmama." Svoj tekst o nejednakosti profesor filozofije s riječkog fakulteta Nebojša Zelić počinje s vicem o Cigi i doktoru, dok mladi suradnik Pavle Bonča piše o provinciji.

Vodič završava esejima trojice "teškaša": Zoran Ferić se bavi elementima magijskog realizma u Novakovom romanu, Jurica Pavičić pita je li "Ciganin" krimić, dok Ivica Buljan objašnjava kako se iz romana rađala kazališna predstava. Većinu tekstova prati i medijateka, odnosno ambicioznog se čitatelja nuka da proučava temu dalje, pa tako kada Pavičić raspravlja o tome ima li Novakov roman strukturu krimića, na kraju nas upućuje na romane Jamesa Elroya, ali i filmove Briana De Palme i Curtisa Hansona.

Ciganin, ali najljepši

/Oceanmore

Računalna igra

Za sam kraj ostavljena je priča o nastanku računalne igre po motivima romana, a čiji su autori književnik i programer Želimir Periš i Natalija Miletić, voditeljica radionica kreativnog pisanja iz Siska.

Nisam sigurna koliko je vremena prošlo otkako sam pročitala roman Kristiana Novaka, no to je vjerojatno bilo unutar dvije godine od objavljivanja - dakle, dosta, sasvim dovoljno vremena da iz sjećanja ispare brojne finese priče. Čitajući ove eseje, ova se knjiga u meni "digla iz mrtvih", prisjetila sam se brojnih segmenata ove dijelom zaboravljene priče, no, što je najvažnije, otvorila su se i posve nova polja značenja, dimenzije koje su mi bez ovih interpretacija u dobroj mjeri promakle. Također, treba naglasiti da ovi eseji nisu pisani suhim ili dosadnim akademskim jezikom. Naprotiv, čitaju se s lakoćom i razumijevanjem.

Kruno Lokotar, inače glavni urednik izdavačke kuće AGM koja djeluje pri Zagrebačkom holdingu, rekao je kako se nada da će godišnje izdavati dva ovakva vodiča i kako je novi naslov već u pripremi. Ne znam koje je kanonsko djelo suvremene hrvatske književnosti ovoga puta izabrano, no kao ambiciozna čitateljica imam svoje prijedloge - "Brod za Issu" Roberta Perišića i "Sinovi, kćeri" Ivane Bodrožić. Već se unaprijed veselim novim interpretacijama.