Oni imaju primjerak originalnog “Osmana” - krnjeg, prije nego ga je Ivan Mažuranić nadopisao. Autor ovog rukopisa, jer su sačuvani i primjerci prije tiska 1826. godine, je Nikola Ohmučević.
Gundulićev se autograf nije sačuvao, ali i ovaj je dovoljno fascinantan. Kako i ne bi bio - rukom pisana rečenica “Ah, čijem si se zahvalila/tašta ljudska oholasti?”, koju je ispisao čovjek koji je živio prije gotovo 200 godina, ne donosi osjećaj leptirića u želucu, ali osjećaj nije daleko od toga.
“Osman” je samo jedan od 3670 signatura rukopisa i oko 11 tisuća knjiga koje se čuvaju u zaštićenom spremištu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Tamo gdje ne ulazi nitko osim zaposlenika, koji provjeravaju temperaturu i vlažnost zraka, te povremeno izvuku neki rukopis ili knjigu da bi je odnijeli na restauraciju ili na pregled nekom od korisnika.
Mjesto je to na kojem se, osim krnjeg “Osmana”, kriju još mnoga blaga: tamo je rukopis Vinodolskog zakonika, Mavrov brevijar, Istarski razvod, a čuvaju i rukopisne ostavštine Gundulića, Mažuranića, obitelji Zrinski, Krleže... Jedna od knjiga na koju su s razlogom ponosni je “Misal po zakonu rimskog dvora”, koji je tiskan 22. veljače 1483. godine. To je prva knjiga koja je tiskana u našoj zemlji i upravo taj datum slavi se kao Dan NSK.
Dio identiteta
- Pogledajte ova slova, danas ih viđamo na haljinama, nakitu, keksima. Glagoljica je postala dio naše svakodnevnice, našeg identiteta - kaže Tatijana Petrić, ravnateljica knjižnice, dok lista knjigu. Na rukama su joj pamučne rukavice, naravno, i brižno pazi kad okreće svaku stranicu. Pokazuje mi ih: dva stupca na svakoj stranici gusto su ispisana glagoljicom.
Sve te knjige koje sad ima priliku vidjeti tek mali broj ljudi uskoro će biti digitalizirane i dostupne svima. Ljubitelji raznih vrsta znanosti doći će na svoje: na netu će se moći vidjeti crteži i grafike, stare karte, stripovi, razglednice (40-ak ih je već dostupno)... To je proces koji je počeo 1992. godine, kada je NSK digitalizirao zbirku o Domovinskom ratu, a slijedilo ga je još 45 zbirki. No, ništa iz zaštićenih zbirki još nije bilo dostupno online.
- Već sad imamo stotine tisuća virtualnih korisnika koji čitaju i preuzimaju sadržaje, pa smo shvatili da mnoge zanima sve što mi imamo, a nije im dostupno. Otišli smo i korak dalje: na Dan knjižnice predstavit ćemo i portal glagoljica.hr koji smo pokrenuli u suradnji s nizom institucija i pojedinaca koji su pisali znanstvene članke o tom pismu - govori Petrić i dodaje kako će na tom portalu biti dostupna sva originalna djela na glagoljici, znanstveni članci, napjevi pisani na tom pismu, natpisi u kamenu...
Zajednički obilazimo niz zbirki. Premda je ona najpoznatija upravo po tome što je u njoj moguće naći knjige koje drugdje nisu dostupne (ima oko tri milijuna svezaka), cijeli je niz stvari koje se u njoj odvijaju daleko od očiju korisnika. Na prvom katu ispod zemlje smještena je Zbirka rukopisa i starih knjiga, u kojoj rade ljudi kojima je najvažnija zadaća paziti da stare i vrijedne knjige ostanu u što boljem stanju. Na drugom je katu Grafička zbirka, gdje se mogu vidjeti crteži, grafike, razglednice i plakati. Upravo tamo nalazi se najveća zbirka Andrije Maurovića, u kojoj je pohranjeno petstotinjak crteža. Preko puta nalazi se zbirka zemljovida i atlasa, gdje zatječemo grupicu doktoranata zadubljenih u stare karte. Potom šećemo kroz Zbirku muzikalija i audio materijala, gdje se nalazi čak 17 tisuća svezaka tiskanih nota te stotine gramofonskih ploča, kaseta i CD-ova.
- Osim brojnih notnih svezaka, Zbirka je opremljena sa devet slušaonica u kojima svi korisnici mogu, ili individualno, ili zajednički poslušati neko zanimljivo glazbeno izdanje - kaže Tatjana Mihalić, voditeljica zbirke.
No, valja priznati kako od svih odjela najveću pažnju plijeni restauratorski. Zaposlenike zatječemo u zanimljivim poslovima - jedna gospođa pegla stranice novina, druga se sprema očistiti nečistoće na notnim zapisima, treća pregledava neku staru knjigu... Osim toga, oni u spremištima svakodnevno kontroliraju stanje fonda koji knjižnica posjeduje.
- Naše se spremište proteže na dvije etaže, tako da je puno posla. Osim toga, mi smo tu i za korisnike. Naš je posao pedantan, precizan, uređujemo detalje, ali svatko od nas jako voli ovaj posao i zna koliko je on važan - kaže Dragica Krstić, voditeljica odjela.
Komunikacija
Neke od tih zbirki mogli su vidjeti i građani. Naime, svake godine se 21. i 22. veljače održavaju Dani otvorenih vrata. Svaka dva sata tih dana sve one koji dođu u knjižnicu vodi se u obilazak otvorenih zbirki, ali i onih koje su inače zatvorenog tipa.
- Mi znamo koja je naša uloga - s jedne strane to je odgovornost koju imamo prema našoj kulturnoj baštini, no znamo i koji su zahtjevi društva danas. Zato provodimo digitalizaciju, dostupni smo na društvenim mrežama i dajemo sve od sebe da komuniciramo i s novim generacijama - zaključuje ravnateljica Petrić.