Na više od četiri stotine stranica posthumno objavljena, dvije godine nakon što je Slavko Goldstein preminuo, u Zagrebu je predstavljena knjiga “Proslovi za bolju zemlju” (Fraktura). Priredili su je i uredili Boris Pavelić i Ivo Goldstein; riječ je o izboru tekstova iz Goldsteinova opusa.
Ti tekstovi publicista, povjesničara, leksikografa, urednika, izdavača, novinara, scenarista, režisera, političara, poznatog židovskog aktivista, čovjeka koji je ostavio bitan trag u javnom prostoru, makar su nastajali kroz dugi niz desetljeća, u bitno različitim političkim, socijalnim i ekonomskim vremenima, u bitno različitim okolnostima i za samog autora, baš zato i tome unatoč svjedoče da iz njih progovara čovjek koji je ima dosljedne stavove; mnogi, iako pisani davno, aktualni su i danas, istaknuto je. Dvadesetak tekstova, koliko ih je uvršteno u knjigu, kazao je Boris Pavelić, uglavnom su novinski članci koji se bave temama religije, židovstva, aktualnim političkim temama. Zaključuje da - makar su bitno različiti - povezani su idejom slobode.
“Ova knjiga je okvir i uvod u Slavka Goldsteina. Kroz sve se tekstove nazire fascinacija slobodom i znanjem kao takvim”, rekao je Pavelić predstavljajući izbor iz Goldsteinovih radova.
Najveći broj u knjizi objavljenih tekstova odabrao je sam autor, Slavko Goldstein, kasnije je, po njegovoj smrti, uvršteno još nekoliko kao što je “Partizanski dnevnik” te poglavlja iz autobiografije koja govore o njegovom sudjelovanju u partizanskom pokretu, a uvršten je i jedan od posljednjih intervjua što ih je dao na tu temu.
Ivica Đikić istaknuo je da knjiga funkcionira i kao dobar podsjetnik koliko Goldstein nedostaje u ovdašnjem javnom prostoru. Kaže da se, prateći zbivanja i vijesti u zadnje dvije godine, otkako Goldsteina više nije, često zapitao kako bi on reagirao na neke od tih situacija.
“Nažalost, takvih je situacija bilo puno, a nedostajao je netko tko bi se oglasio s takvim autoritetom, moralnim i intelektualnim pokrićem, da upozori na nešto što u ovoj zemlji ide krivo. Slavko nije prečesto javno reagirao, pametno je i pažljivo birao bitke u kojima će sudjelovati, a koje su bile važne za cijelo društvo’, dodao je Đikić.
Vesna Pusić naglašava da se knjigom provlače dvije Goldsteinove opsesije kojima se bavio cijelog života. Prvo, složenost istine jer je on odbijao generalizaciju, simplifikaciju i banalizaciju, te drugo, hrabrost. “Odbijao se bojati bilo čega, a naročito bilo koga”, rekla je.