Koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih, u tadašnjoj se SR Hrvatskoj i SFR Jugoslaviji prvi put počelo ozbiljnije pisati i misliti o krimiću. Bilo je to doba kad je hrvatsko izdavaštvo već ozbiljno zagrabilo u protokapitalističku tržišnu ekonomiju. Strani su se krimi-pisci već puno prevodili i čitali. Kritičari i teoretičari korak su po korak odstupali od busije modernističkog elitizma i prestali na krimić gledati kao na - kako je to Krleža sročio - "parfumirano smeće". Izlazili su prvi ozbiljni časopisni temati i prve knjige o krimiću - među inim oni/one Branimira Donata, Stanka Lasića i Igora Mandića. Postojalo je tržište, postojala je publika, postojali su uzori i upražnjeno mjesto u kulturnom polju....