U nastavku donosimo:
- Bahtinovu ideju karnevalizacije i njezinu ulogu u rušenju aure moći kroz kulturu smijeha
- kako roman parodira korumpirane strukture i licemjerje te prati nemoć pojedinca u izokrenutom poretku
- portret protagonista Davida i njegovog padanja u vrtlog Sankt Peterburga između zatvora Kresti i opsesivne rusofilije
- susrete s potkupljivim aparatima sile, ikonama vlasti i dvojnicima, uz trag komičnih i mračnih epizoda
- iskustva i stavove o satiri, grotesci tijela i nasljeđu autora poput Bahtina i Dostojevskog
Kad smo već u Rusiji, korisno je uvodno se prisjetiti koncepta "karnevalizacije" koji je Mihail Bahtin razradio u djelu o Rabelaisu i narodnoj kulturi srednjeg vijeka. Ukratko: karneval je važan kao prostor slobode u kojem privremeno prestaju vrijediti stroga pravila crkve i države, društveni poredak okreće se naglavačke, narod u "kulturi smijeha" barem privremeno pobjeđuje moćnike i sve ono što sirotinju svakodnevno tlači. U Rabelaisovo doba karnevali su bili subverzivni, sveto je postajalo profano, luda se krunila za kralja, oskudica je postajala obilje, suzdržanost raskalašenošću. Bahtin osobito ističe odnos prema tijelu: grotesknost tijela koje jede, pije, obavlja nuždu i razmnožava se – posve je suprotno idealiziranom tijelu moćnika koje se nikad ne predstavlja u biološkim funkcij...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....