Kažem neki dan prijateljici, iskusnoj kuturtregerici: "Moraš pročitati Dortinu novu knjigu, prvi roman, najbolja njezina proza, kakav prasak!" Gleda me u nevjerici jer zna da se ne oduševljavam olako. Nastavim: "Zamisli, pukla je, pukla ko nedirak, eksplodirala, implodirala i rascvala se – sve pršti od osjećaja i boja, ‘zuji, zveči, zvoni, zvuči,/šumi, grmi, tutnji, huči‘, pa se usto njuši, kuša nepcima i kožom ter ticalima nevidljivim, čista sinestezija, iako je zapravo, ugrubo, priča o neuspjehu ljubavi u zrelim godinama". Ukratko, ovih sam dana hodala gradom i svima govorila da je "nova Dorta" toliko divna da, kad je uzmete čitati, nećete ni opaziti kad sviće.
Najvolim knjige koje se ne ispuštaju iz ruku, a kad završe, možemo se vratiti na početak jer od prvog ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....