U HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, u sklopu Filozofskog teatra Srećka Horvata gostovala je albansko-britanska spisateljica i sveučilišna profesorica Lea Ypi. Autorica knjige "Slobodna: odrastanje na kraju povijesti" pred riječkom je publikom otvorila teme tranzicije, slobode i političke filozofije, nadovezujući se na osobno iskustvo odrastanja u staljinističkoj Albaniji.
Lea Ypi, koja predaje političku teoriju na Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti (London School of Economics), međunarodno je priznata intelektualka. Njena knjiga "Slobodna" postala je bestseler odmah nakon objavljivanja 2021. godine te je osvojila prestižne nagrade, uključujući Nagradu Ondaatje britanskog Kraljevskog književnog društva i Nagradu Slightly Foxed za najbolji biografski prvijenac. Knjiga je dosad prevedena na više od trideset jezika, uključujući hrvatski, a u Rijeci je predstavljena u izdanju Naklade OceanMore. Riječ je o knjizi koju, primjerice, premijer Albanije Edi Rama često nosi sa sobom i poklanja europskim političarima s kojima se susreće.
Na Filozofskom teatru Lea Ypi se osvrnula na svoja sjećanja iz djetinjstva i rane adolescencije, kada je kao dijete odrastalo u socijalističkoj Albaniji i suočavalo se s političkim previranjima. "Bila sam dobro socijalističko dijete, voljela sam svoju stranku i ujaka Envera", pričala je Ypi, opisujući kako je politička tranzicija zemlje potresla njeno djetinje razumijevanje svijeta. Odrasla je u obitelji intelektualaca, majka joj je bila učiteljica, otac inženjer. Devedesetih je shvatila da se njena obitelj baš i nije uklapala u komunistički ideal, kako je do tada mislila – njen je djed zbog svojih političkih uvjerenja proveo 15 godina u zatvoru. Njena je baka bila pripadnica otomanske aristokracije koja je sa svojom unukom doma razgovarala na francuskom, iako u Francuskoj u životu nije bila – to je, kako je autorica kasnije shvatila, bio bakin način da sačuva svoju osobnu slobodu i identitet u društvu koje joj je oduzelo svijet koji ju je formirao. Razotkrivanjem kontradikcija između obiteljskih uvjerenja i socijalističke ideologije, autorica je kroz knjigu pokušala razumjeti kako se sloboda manifestira unutar različitih političkih sustava.
Srećko Horvat je tijekom razgovora potaknuo Ypi na analizu današnjeg svijeta nakon "kraja povijesti". Autorica je kritički razmatrala domete i promašaje liberalizma i socijalizma, ističući kako se ideja slobode ne može promatrati odvojeno od društvenih i političkih okolnosti. Knjiga je dijelom autobiografija, a dijelom politička filozofija, gdje autorica kroz likove iz svoje obitelji promišlja različite kocepte slobode – otac se tu pojavljuje kao simbol socijalističkog koncepta slobode, koji počiva na ideji da ona proizlazi iz jednakosti među svim ljudima, majka na slobodu gleda iz libertarijanske perspektive, a baka je simbol osobne slobode koja nije uvjetovana društvenim uređenjem, već očuvanjem osobnog integriteta, bez obzira na režime. Na naslovnici knjige je televizor na kojem se nalaze tabletić i limenka Coca Cole – kako je ispričala autorica, takve su limenke u Albaniji u socijalizmu bile statusni simboli koji su se izlagali na TV uređajima i ukazivali da je njihov vlasnik bio zapadu, da je dobrostojeći i da si može priuštiti zapadnjačko piće koje u državi zatvorenoj prema svijetu nije bilo dostupno. U obitelji autorice, ta je limenka stajala na televizoru odmah do portreta Envera Hodže i, kako se prisjetila Ypi, postala je razlog velika svađe između njene majke i njene prijateljice, susjede.
- Naša je susjeda imala ključ od našeg stana, čuvala me kada sam bila mala, majka je bila bliska s njom i jedini puta kada su se posvađale bilo je to zbog limenke Coca Cole. Majka je tu limenku nabavila "polovnu", već je bila prazna, i držali smo je na televizoru, a onda je jednog dana nestala. Majka je optužila susjedu da ju je ukrala, jer je ona sada imala takvu limenku na svom televizoru – ispričala je Ypi.
Zanimljiva je bila i priča o utjecaju jugoslavenske pop kulture na komunističku Albaniju – autorica se sjeća crtića "Pčelica Maja" i "Popaj", koji su pratili na jugoslavenskim TV programima, oca koji je gledao jugoslavensku košarku i koji bi iz dnevnog boravka povikao "reklame!", dozivajući obitelj kada bi krenuo ekonomsko-propagandni program.
- Pratili smo talijanske programe na kojima su reklame bile cenzurirane, ali na jugoslavenskim, iz nekog razloga, nisu, a albanska televizija nije imala reklama. Zadivljeno smo gledali žene s bujnim kosama u reklamama za šampone ili higijenske potrepštine. Bio je to naš prozor u svijet. Iz stranih filmova smo znali da vani postoje supermarketi s mnoštvom blještavih proizvoda, kod nas toga nije bilo – ispričala je.
Publika u Rijeci imala je priliku čuti intrigantna razmišljanja o tome kako se osobni razvoj može ispreplitati s političkim promjenama te kako se sjećanja iz djetinjstva mogu pretvoriti u univerzalne refleksije o slobodi.Tranzicija je devedesetih vrlo brzo pokazala svoju mračnu stranu – preko grada Drače, u kojem je živjela, deseci tisuća Albanaca pokušavalo se, na legalne i ilegalne načine, dokopati Italije, pojavio se problem kriminala, otmica i uvlačenja mladih djevojaka u trgovinu ljudima i seksualno iskorištavanje, raspao se sistem izvanškolskih aktivnosti i djeca nisu imala što raditi... Autorica je uočila da se preko noći promijenio zapadnjački narativ oko albanskih prebjega na zapad – dok se u socijalizmu na njih gledalo kao na disidente, heroje, sada su postali kriminalci, ilegalci... S roditeljima, veli, nije mogla razgovarati o problemima tranzicije.
- Svaki puta kada bih se požalila majci da je situacija loša, ona bi odgovorila da smo razmaženi, da je moj djed 15 godina robijao za tu slobodu koju mi sada ne znamo cijeniti – kaže Ypi, koja je nakon srednje škole otišla u Italiju na studij filozofije, gdje se posvetila proučavanju Marxa (što je njena majka doživljavala kao provokaciju).
- Primijetila sam da u postsocijalističkim zemljama postoji jedna vrsta dvostrukog razočaranja, i u socijalizam i u liberalnu demokraciju, za razliku od zapadnjačkih zemalja, gdje su intelektualci razočarani liberalnom demokracijom, dok misle da socijalizam nije uspio jer ga u zemljama koje za to nisu imale kapaciteta nisu znali provesti – rekla je autorica, koja nadu za budućnost vidi u konceptu moralnog socijalizma.
Lea Ypi jedno je od najvažnijih imena suvremene političke misli, a njen intelektualni doprinos prepoznat je diljem svijeta. Britanski časopis Prospekt uvrstio ju je 2022. godine među deset iznimnih svjetskih mislilaca, dok ju je Frankfurter Allgemeine proglasio jednom od najvažnijih osoba na polju kulture. Publika je toplo dočekala autoricu, koja je nakon razgovora s domaćinom potpisivala knjige i razgovarala s čitateljima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....