ZAGREB - Festival svjetske književnosti, čije se šesto izdanje u organizaciji nakladnika Frakture održava u Zagrebu i Splitu od 2. do 8. rujna, ugostio je u utorak u zagrebačkom Kinu Europi nigerijskog pisca s američkom adresom Chigozija Obiomu, najmlađeg finalista prestižne nagrade Man Booker smatranog jednim od najaktualnijih i najboljih afričkih književnih glasova.
Obiomi je nominaciju za Bookera donijela debitantska knjiga "Ribari" (2015.), prevedena do sad na tridesetak jezika svijeta i nagrađena brojnim prestižnim nagradama. Na hrvatskom ju je objavio nakladnik Hena com u prijevodu Mirne Čubranić.
Razgovor s autorom u velikoj dvorani Kina Europe vodila je spisateljica Korana Serdarević koja je kazala kako je riječ o iznimno zanimljivome piscu čiji nagrađeni roman s nevjerojatnom ljubavlju i istodobno kritički govori o njegovoj rodnoj Nigeriji.
Obioma je otkrio kako nikada nije niti sanjao da će njegova knjiga postati toliko popularna - on je samo želio pisati. "Bila bi ludost početi pisati roman s idejom kako bi on mogao biti nominiran za bilo kakvu nagradu, a kamoli za Man Bookera. Ja sam naprosto od djetinjstva želio biti pisac. Sanjao sam o tome da ću jednoga dana imati priču koja će naći svoj oblik u knjizi i, kada se to dogodilo, bio sam zahvalan", rekao je.
Kad piše, osjeća se kao opsjednut: "Za mene je čitav proces pisanja pokušaj mirenja s misterioznim elementom sile koja me je zaposjela", rekao je.
Roman je u početku imao osrednju recepciju, "a onda je iznenada stigao popis kandidata za Man Bookera i knjiga je dobila novi život". "Tako da je to bilo jedno poticajno putovanje u kojemu sam zaista uživao", istaknuo je pisac, koji ipak smatra kako, da biste kao književnik bili uspješni, nije dovoljno samo imati dar: "Morate imati i taj trenutak sreće; većina nas koji postajemo poznati pisci imamo taj element sreće, a jedan od razloga je svakako to kako je knjiga nastala".
Njegova je knjiga počela nastajati 2009. na Cipru, gdje je otišao na studij. "Otišavši tako daleko od kuće, moja mi je i po nigerijskim standardima mnogoljudna obitelj počela nedostajati", rekao je Obioma. U to vrijeme, želio je pisati, no i dalje je čekao "onaj pravi trenutak" koji bi mu poslužio kao otponac. Taj otponac bio je očev telefonski poziv u kojemu mu je ispričao koliko se razveselio zbog zbližavanja dvojice najstarije braće koji su u djetinjstvu bili veliki suparnici.
"Počeo sam razmišljati o toj svetoj vezi koja postoji među braćom; pojavila mi se ta mentalna slika braće koji se danas mrze a sutra vole ili obrnuto. Htio sam istražiti što sve može uništiti tu posebnu vezu među braćom. Iz toga je nastala cijela priča", kazao je Obioma.
Ribarenje je nestašluk četvorice braće u koji se upuste kad ostanu sami s majkom zbog očeva premještaja na novi posao u drugi, udaljeni grad. Njihov dječački san da budu ribari obilježit će proročanstvo mjesnog beskućnika i luđaka – proročanstvo koje će iz temelja promijeniti njihove živote.
Naslov knjige je dvojak, rekao je pisac, jer se "odnosi na dječake koji odlaze u ribolov, dok istodobno služi kao alat pomoću kojega nastojim objasniti što se događa u dinamici ljubavi u obitelji među braćom, što je to što može uništiti takav odnos".
Ono do čega je došao je – strah, "jer strah je najmoćnija emocija za ljudsko stanje, jača čak i od ljubavi". "U suštini, dječaci nisu ribari, samo se pretpostavlja da to jesu. Tu stupa na snagu mitologija te riječi, a to se nadovezuje i na ideju straha, jer kad ste obuzeti strahom, počnete donositi neracionalne odluke. Razmišljao sam o moći straha, o tome kakva je gravitacijska sila straha, što on može učiniti osobi", pojasnio je.
Posveta obitelji i priča o Nigeriji
Knjiga je posveta njegovoj braći i sestrama – rođen je u obitelji s dvanaestero djece – i ona je s jedne strane roman o obitelji. No, ona je istodobno i komentar društveno-političke situacije u Nigeriji. Roman je najavljen kao iskrena i nezaboravna, istodobno tragična i mistična priča o obitelji, bratskoj solidarnosti i ljubavi, o nedosanjanim snovima, osveti i tankoj granici između života i smrti, obojana koloritom afričke svakodnevnice.
"U fokusu je osobna drama, osobna priča te obitelji i mislim da bi to trebalo biti iznad svega ostalog", istaknuo je Obioma. "Ali postoje i neke druge stvari koje pokušavam ispripovijedati putem tog romana, pri čemu obitelj može predstavljati bilo koji entitet, koji ne mora čak ni biti nigerijski. Smatram da uvijek mora postojati neka vrsta filozofskog komentara – nekog pitanja s kojim se mučite", dodao je.
Njega je mučilo, kako je kazao, to što kolonijalizam – koji je njegovoj zemlji donio razvoj u obliku, primjerice, infrastrukture – zapravo nije omogućio Nigeriji da razvije svoj puni potencijal. "Naprotiv, iako nismo bili tehnološki napredni, razina deprivacije i siromaštva koje danas vidite na nekim mjestima u toj zemlji nije postojala u pretkolonijalno vrijeme", pojasnio je.
Želio je u knjizi stvoriti neku vrstu metaforičke mape nigerijske povijesti. "Zato u romanu imate četvoricu braće koji imaju svoje snove o tome što žele biti, sve dok ne dođe taj lik koji se pojavi izvana i kaže im kakav bi im život trebao biti, kao metafora vanjske sile koja izaziva kaos. Sviđa mi se ta struktura – ta simbolika malih narodia prepuštenih samima sebi, kojima potom dođe netko veliki tko im govori kako bi se trebali ponašati".
Chigozie Obioma (1986.) rođen je u Nigeriji, a živio je na Cipru i u Turskoj. Danas živi u Sjedinjenim Državama, gdje radi kao profesor književnosti i kreativnog pisanja na Sveučilištu u Nebraski. Dobitnik je nagrade Hopwood za fikciju i poeziju, a njegova su djela objavljivana u Virginia Quarterly Reviewu i Transitionu.
List New York Times Sunday Book Review uvrstio je njegov roman "Ribari" u urednikov izbor, American Library Association ga je proglasio jednim od pet najboljih romana proljeća 2015. godine, Publishers Weekly knjigom tjedna, a Kirkus Review’s uvrstio ga je na popis '10 Novels to Lose Yourself In'. Roman je dobio nagradu Oppenheimer i, osim za nagradu Man Booker, bio u užem izboru za prvu nagradu Centra za fikciju te za prvu nagradu Edinburškog festivala.
Napisao je i kratke priče "Fishermen" (2011.) i "The Great Convert" (2014.), esej "Audacity of Prose" (2015.) te zbirku pjesama "The Road To the Country" (2015.). Obiomu je list New York Times proglasio "nasljednikom Chinue Achebea", a časopis Foreign Policy uvrstio ga je 2015. u svoj popis "100 globalnih mislilaca". Trenutno piše novi roman, naslovljen "An Orchestra of Minorities", koji bi trebao izaći u siječnju 2019. Knjiga "Ribari" je u srpnju doživjela svoju kazališnu adaptaciju u Manchesteru, u Velikoj Britaniji.
Obioma je jedan je od stotinjak gostiju 6. FSK-a, koji se održava paralelno u Zagrebu i Splitu do 8. rujna. Program se nastavlja u srijedu književnim predstavljanjima u kojima će sudjelovati hrvatske spisateljice Dorta Jagić i Tea Tulić, slovenska književnica, kritičarka i prevoditeljica Gabriela Babnik i švedska književna zvijezda Jonas Hassen Khemiri. Okrugli stol pod nazivom "Pravo na priču – Kultura, moć i #MeToo" okupit će hrvatsku filozofkinju s francuskom spisateljskom i akademskom karijerom Radu Iveković, nagrađivanu bosanskohercegovačku spisateljicu Lejlu Kalamujić i hrvatskog pisca i filozofa s britanskom adresom Igora Štiksa.