Del Amoov roman

Nakon čitanja "Carstva životinja" nećete laka srca otići do frižidera po fetu šunke

Jean-Baptiste Del Amo veliki je promotor vegetarijanstva u Francuskoj
 Baltel/Sipa Press/Profimedia
Del Amoova knjiga je socijalno-obiteljska freska u kojoj podčinjavanje životinja ide pod ruku s društvenim podčinjavanjem

Kad čitatelj uzme u ruke hrvatsko izdanje romana "Životinjsko carstvo" Jean-Baptistea Del Amoa, prvo što mu padne u oči je naslovna ilustracija. Na toj se ilustraciji nalazi niz sličnih pužolikih stvorenja koja se preobražavaju u - također slične - fetuse.

Autor ilustracije na naslovnici Del Amoove knjige je Ernst Haeckel, njemački biolog koji je u 19. stoljeću proučavao embrionalni razvoj. Haeckelovi crteži iz 1874. prikazuju usporedni razvoj fetusa svinje, vola, kunića i čovjeka. Ono što vidimo je niz sličnih uvijenih crvića koji se tek u posljednjem stadiju razlikuju - i to neznatno, po detaljima šapica, njuške i repa. To je životinjsko carstvo: carstvo u kojem je čovjek samo jedan, ni po čemu izuzetni sisavac.

Teško je naći podesniju ilustraciju za Del Amoov roman "Règne animal" (2016) nego što je Haeckelov prirodoslovni crtež. Jer, roman francuskog pisca rođenog 1981. u Toulouseu prikaz je "životinjskog carstva" - ali, carstva u kojem čovjek više nije samo jedan od sisavaca. U Del Amoovom svijetu, čovjek je podčinio prirodu, postao vladar i mučitelj, a to je carevanje carstvom degradiralo ne samo životinje, nego i onog koji nad kojima vlada. Tom, izopačenom "životinjskom carstvu" Del Amo je ispisao zastrašujuću kroniku.

Roman "Carstvo životinja" (OceanMore, 2020, prevela Željka Somun) prati povijest jedne svinjogojske farme u selu Puy Larrocque u zabiti sjeverne Gaskonje. Del Amoova kronika prati to svinjogojstvo od 1898. do 1981.

image
Jean-Baptiste Del Amo, Carstvo životinja, prevela: Željka Somun, OceanMore 2020.
Oceanmore

Prva globalizacija

Na početku romana, gaskonjski nam pisac prikazuje svijet ruralnog, nepismenog i praznovjernog sela 19. stoljeća, svijet koji je s malim razlikama morao očito biti isti u Gaskonji, Šumadiji i Dalmatinskoj zagori. Junakinja prvog dijela je djevojčica Elèonore koja odrasta u svinjarskoj obitelji, uz boležljiva oca, rođaka - radnika Marcela, te uz hladnu, bešćutnu mater kojoj Del Amo nikad ne daje ime: zove je samo Roditeljica. Elèonoreina obitelj živi u krajnjoj socijalnoj i higijenskoj bijedi. Obitelj opstaje tako da u godišnjim ciklusima tovi i proda jednog prasca. Žene se porađaju u kotcu, bolesne liječe vračare, mjesni je župnik pedofil, a slabašna djeca i slabašni odojci završe na dnu bunara. Kod Del Amoa, Zolin "Germinal" susreće Marca Chagalla.

U taj i takav svijet stiže prva "globalizacija": a to je naravno rat. Ista država koja dotad nije ni prstom makla za bijednike stiže u Puy Larrocque 1914. s patriotskom pompom. Mobilizira muževe, rekvirira krave za klanje i konje za vuču. Počinje "gaskonjski bog Mars" koji Del Amo dočarava prozom u kojoj doista ima Krležinog ritma. "Rat je neman koju treba poraziti jednom za svagda, stoga pristaju na sve žrtve. Izmišljaju vjerovanja, kultove, pale svijeće, izrađuju talismane, ljube metalne medaljone s likovima svetaca… Postaju animisti, politeisti, spiritisti, mole se Blaženoj Djevici, svetom Antunu, Ivani Orleanskoj, svetoj Tereziji iz Lisieuxa. Vojnici ginu na bojišnici kao na Golgoti, kao mučenici, razapeti eksplozijama granata i mecima mausera. Smrt će biti posljednja misa…"

Mnogi se seljani ne vraćaju iz rata, a neki se vraćaju izobličeni, poput Marcela koji se vraća smrskana lica, s umjetnom, metalnom vilicom. Nakazni veteran je, međutim, za Elèonore jedini dostupni muškarac. Zatrudni s njim, baš poput beštije u kotcu. Par dobiva dijete, a zla mater se baca u bunar u senilnom rastrojstvu.

Socijalno-obiteljska freska

Materina je smrt "cliffhanger" nakon kojeg slijedi neobična, ali efektna elipsa od šest desetljeća. Radnja se premješta iz 1921. u 1981., novorođeni Henri sada je kruti, stari patrijarh, a istu farmu sad vodi s dvojicom sinova i dvije snahe. U međuvremenu se obitelj - bar ekonomski - podigla. Zlatnicima iz babina nasljedstva kupili su 1921. u Mièlanu dva engleska nerasta large white pasmine. Šezdeset godina poslije, iz te je investicije izniklo veliko, industrijsko svinjogojstvo.

Del Amo u tim poglavljima prikazuje s razornom potankošću konclogore industrijskog stočarstva s njihovom higijenskom degradacijom. "Cijeli taj zatvoreni i smrdljivi svijet svinjskih nastambi samo je jedna golema infekcija koju ljudi strpljivo suzbijaju i drže pod kontrolom …protiv koje se vodi bitka i unaprijed znaju da je izgubljena, jer njihovo su jedino sredstvo u tom ratu: visokotlačni čistač, dezinfekcijsko sredstvo za krmače, sredstvo protiv glista, cjepivo protiv gripe, cjepivo protiv parvoviroze, svinjskog respiratorno reproduktivnog sistema, svinjskog cirkovirusa, injekcije željeza, antibiotika, injekcije vitamina, minerala, hormona rasta, davanje dodatka prehrani, sve kako bi se ublažili nedostaci što su ih ljudi svojevoljno izazvali." Del Amo je - nećete biti iznenađeni - u Francuskoj promotor vegetarijanstva. Efektan, treba reći: nakon njegove knjige čovjek neće laka srca poći do frižidera po fetu šunke.

Ipak, bilo bi pogrešno "Règne animal" svesti na eko-aktivistički roman. Del Amoova knjiga je socijalno-obiteljska freska u kojoj podčinjavanje drugih životinja ide pod ruku s društvenim podčinjavanjem, s klasnom tupošću, praznovjerjem i patrijarhatom. Del Amo prikazuje ruralnu Europu koja se u sto godina obogatila, izmakla gladi, oboružala kemijskim pripravcima i tehnološkim napretkom: ali, ostala je jednako svirepa i tvrda kao 1898.

"Carstvo životinja" je knjiga zadojena antimodernizmom, što ne mora svatko voljeti. No, svoj pamflet protiv "carujuće vrste" francuski je pisac ispisao mračno, sugestivno i moćno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. veljača 2021 20:15