Nakon više od stotinu godina otkrivena je i objavljena izgubljena priča Edith Wharton, autorice slavnog romana „Doba nevinosti“ i prve žene koja je dobila Pulitzerovu nagradu za književnost. Priča naziva „The Men Who Saved the World“ (Čovjek koji je spasio svijet) otkrivena je u arhivu Sveučilišta Yale, a objavljena u najnovijem broju časopisa Strand koji je prethodno objavio i nepoznata djela Raymonda Chandlera, Grahama Greenea, Marka Twaina, Ernesta Hemingwaya i Tennesseeja Williamsa.
Vjeruje se da je Wharton priču napisala u lipnju 1918. godine, a pronađena je, nedatirana, u zbirci Edith Wharton u Knjižnici rijetkih knjiga i rukopisa Beinecke na Yaleu. Radnja priče zbiva se tijekom večernje zabave u francuskom dvorcu krajem Prvog svjetskog rata: bogataši pokušavaju nastaviti živjeti, iako se još čuje pucnjava, a vojnici umiru svega nekoliko kilometara dalje. Večera se poslužuje uzvanicima na stolu na kojem su se do prije koji mjesec ranjenicima amputirali udovi. Dvorac je, naime, u to vrijeme služio kao poljska bolnica.
Glavna junakinja je mlada američka medicinska sestra Milly Arden: dok promatra kako se kućanstvo ubrzano vraća u predratno blagostanje, ona sama bori se sa sjećanjima na užase rata i ranjenike koje je liječila.
Stručnjaci vjeruju kako je lik Milly Arden dijelom utemeljen na autobiografskim činjenicama – Wharton, koja je umrla 1937. u dobi od 75 godina, početkom Prvog svjetskog rata preselila se u Pariz, odakle je pomagala uspostaviti medicinsku skrb i različite ustanove za žene i djecu pogođene ratom. Organizirala je radionice za krojačice i druge žene koje su izgubile posao, osnovala hostele za izbjeglice, a čak je i izvještavala iz rovova za američki periodički časopis Scribner’s Magazine.
„Iz daljine se čuje pucnjava. Nekoliko mladih vojnika sjedi među gostima. Domaćicu zanima jesu li raspoloženi za ples“, piše u uvodu časopisa Strand glavni urednik Andrew Gulli. „Wharton postavlja pitanje koje je i danas podjednako relevantno kao i prije stotinu godina: koja je cijena žmirenja na užase koji se odvijaju iz zatvorenih prozora – i tko je plaća?”
Gulli je izjavio da, prema njegovu saznanju, priča nikad nije bila objavljena, a otkrila ju je Isabelle Parsons, profesorica na British Open University i stručnjakinja za Edith Wharton. Ovo nije prvi put da je otkriveno izgubljeno djelo Edith Wharton – 2017. godine u Teksasu je otkrivena njezina drama iz 1901. godine, „The Shadow of a Doubt“ (Sjena sumnje).
Edith Wharton, rođena kao Edith Newbold Jones (1862-1973), dobro je poznavala svijet bogataša – rođena je u uglednoj njujorškoj obitelji, stekla je dobru privatnu naobrazbu, kod kuće i u inozemstvu, a smatra se jednom od najistaknutijih američkih pisaca romana društvenih običaja, obilježenih satiričnim humorom i realizmom. Svoja najbolja djela napisala je o New Yorku kakvoga se sjećala iz ranijih dana, prije Prvoga svjetskog rata, kad je stara američka aristokracija počela nestajati pred nezaustavljivim nasrtajima novih vulgarnih bogataša, vlasnika korporacija, graditelja željeznice i burzovnih mešetara.
Prva zapažena zbirka priča „Jača sklonost“ (The Greater Inclination, 1899.), navodi se na mrežnim stranicama Hrvatske enciklopedije, ocrtala je njezine glavne teme: sukob između društvenih odnosa i pojedinačnih žudnji, osobito ženskih likova u kontekstu visokoga društva. Književni uspjeh ostvarila je romanom „Kuća veselja“ (The House of Mirth, 1905.), a najpoznatija je po romanu „Doba nevinosti“ (The Age of Innocence, 1920.), po kojem je Martin Scorcese snimio istoimeni film 1993. godine. Na hrvatski su joj prevedeni romani „Doba nevinosti“, „Kuća veselja“, “Ljeto“ i zbirka detektivskih priča „Pismo“.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....