Stranice Harryja Pottera koje je rukom pisala J. K. Rowling, radnja nekih poglavlja drugačija je od onih kakve poznajemo iz knjiga serijala, a ima i njezinih crteža likova i mjesta iz čarobnjačke zajednice...
Sve to samo su neke od stvari koje se mogu pronaći na stranicama knjiga “Harry Potter: A Journey Through a History of Magic” i “Harry Potter: A History of Magic”, koje je 20. listopada objavio britanski Bloomsbury.
Praznovjerje i mit
Riječ je o knjigama koje su svjetlo dana ugledale istog dana kada je u londonskom British Library otvorena izložba “Harry Potter: A History of Magic”, koja će se moći razgledati do 28. veljače iduće godine. Riječ je o ozbiljnoj, studiozno pripremljenoj izložbi, koja magični svijet iz knjiga povezuje s našim bezjačkim svijetom. Stručnjaci su pripremili niz zanimljivih podataka koji nam razotkrivaju kakva su bila praznovjerja i mitovi tijekom ljudske povijesti, iz kojih je J. K. R. crpila inspiraciju.
Dvije novotiskane knjige ne potpisuje ona, već niz ljudi iz British Library i Bloomsbury Publishinga, koji su pripremali izložbu. Slike u njima crtao je fantastični Jim Kay, a ima tu i slika u fundusa British Libraryja - primjerice karte na kojima se vide konstelacije zvijezda ili, pak, srednjovjekovni prikaz feniksa u jednom bestiariumu. Među brojnim slikama u knjigama vidimo stvari koje su izložene na izložbi - među njima je i niz stvari iz Muzeja vještičarenja i magije: primjerice drveno “vještičje” ogledalo, nekoliko kristalnih kugli, šalice čaja koje su se koristile za gatanje...
Nove ideje
“Journey Through a History of Magic” donosi nam neke zanimljive stvari, a među njima najviše iznenađuju preslike prvih verzija nekih poglavlja iz serijala o Harryju Potteru. Tako, primjerice, možemo pročitati kako je J. K. R. imala ideju da ministar magije Cornelius Fudge bude bezjak, a da mu Vernon Dursley dolazi vratiti Harryja jer ga ne želi odgajati. Fudge ga ucjenjuje pa Vernon nevoljko pristaje prihvatiti nećaka. Tu je i zanimljiva sitnica iz druge knjige, “Odaje tajni”. Harry i Ron poletjeli su začaranom Ford Anglijom i umjesto da slete na Napadačku vrbu, kako svi znamo iz knjige, oni slučajno završe u jezeru, odakle ih spašavaju vodenljudi. Zanimljivo je i kako Rowling stvorila Razredbeni šešir: dugo je razmišljala o tome kako će se učenici škole razvrstavati u domove, a popis ideja je zabavan: biranje brojalicom, izvlačenje slamke, odabir prema afinitetima ljudi iz domova do izvlačenja imena iz šešira.
Ta je knjiga podijeljena na popis predmeta iz silabusa te škole. Tako imamo Napitke, Čarolije, Astronomiju, Obranu od mračnih sila, Skrb za magična stvorenja... U svakom od tih poglavlja imamo i priče o stvarnim osobama koje su inspirirale J. K. Rowling u stvaranju nekih likova: tako je tu srednjovjekovni alkemičar Nicolas Flamel i grčki mit o troglavom psu kerberu koji čuva ulaz na drugi svijet, a u knjizi je to ono simpatično stvorenje imena Fluffy, koje je jedan načina zaštite Kamena mudraca. Tijekom cijele knjige nalaze se mali citati iz “Harryja Pottera”, koje povezuju knjigu s objašnjenjima iz bezjačkog svijeta.
Ono što je slatko, ali i blago iritantno starijim čitateljima ovih knjiga je što svako poglavlje ima savjet kako nešto napraviti - primjerice, cvijeće koje mijenja boju (korištenjem boja za hranu), duh u boci (plastična vrećica) ili, pak, zmajevo jaje (bojanje jaja uz pomoć jestivih boja) - u svim tim savjetima stoji rečenica: “Zamolite odraslu osobu da vam pomogne...”. Dio publike Pottera su jako mladi ljudi, no postoje i starije generacije koje vole ovu knjigu i koje će također posjetiti izložbu ili čitati ove knjige, a njima su takvi savjeti pomalo naporni.
U drugoj knjizi, “History of Magic”, eseji su koje su napisali Julian Harrison, Julia Eccleshare, Roger Highfield, Anna Pavord, Lucy Mangan, Tim Peake, Owen Davis, Steve Blackshall i Steve Kloves. Zanimljiv je esej 45-godišnjeg Tima Peakea, astronauta iz Europske svemirske agencije, koji je napisao tekst o predmetu Astronomija i koji je, sudeći prema njegovu tekstu, itekako upućen u zbivanja knjiga iz serijala o Harryju Potteru.
Utroba životinje
Dio sadržaja knjiga se preklapa. Struktura, kao i neke slike te objašnjenja nalaze se u obje knjige, primjerice Nicolas Flamel i The Ripley Scroll. Jedna od priča koja se ponavlja je ona o bezoaru, kamenu koji se pronalazi u utrobi životinje i navodno liječi od otrova. Zanimljivo je da ga J. K. R. nije izmislila. Naime, u srednjem se vijeku u Europi vjerovalo da on zaista liječi. “Povijest” je zapravo opširnija verzija “Putovanja” - ona ima 250 stranica, za razliku od “Putovanja” koje ima manje od 150. Obje knjige su pune prekrasnih crteža i definitivno su nešto što bi svaki pravi Potterhead trebao pročitati, ako već ne može posjetiti izložbu.