Neil Young je svojim pjesmama utjecao na mnoge generacije glazbenika, a među njih se ubraja i Lada Furlan Zaborac, basistica poznate surf-rock grupe 'The Bambi Molesters', kojoj je bilo zadovoljstvo prevoditi njegovu autobiografiju 'San jednog hipija', nedavno objavljenu u Hrvatskoj. Ladu Furlan Zaborac posebno se dojmilo šezdeset sedmo poglavlje u kojem Neil piše o tome kako je nastala pjesma 'Will To Love':
"Postoji pjesma koju sam napisao usred noći, sjedeći ispred kamina na svom ranču, koja se po mom mišljenju izdvaja od ostalih po formi i stanju svijesti. To je dosta dugačka pjesma i prilično je ambiciozna na nekoliko načina. Bilo je to 1976. godine. Snimio sam je na mali kasetofon Sony na kojemu je bila naljepnica s natpisom „Život je usrani sendvič. Pojedi ga ili umri od gladi”, koju je Briggs zalijepio tijekom snimanja albuma Zuma, odmah ispod natpisa Sony. Vrata kasetofona otvarala su se ispod naljepnice, tako da ste je mogli vidjeti svaki put kad ste vadili ili umetali kasetu.
Sjedeći na podu kasno u noći, snimao sam ispred kamina držeći kasetofon na srcu, jedan metar udaljen od vatre, i na snimci se može čuti pucketanje i pištanje plamena dok sviram svoju staru gitaru Martin i pjevam 'Will to Love', pjesmu o lososu koji pliva uzvodno. Natopljena vlastitim osjećajem ljubavi i potrebom preživljavanja, ova se snimka izdvaja u mojem opusu zbog svog audio vérité-stila. Ona je živuća skica pjesme masovne proizvodnje koja, zahvaljujući uključenom vibratu, naglašava samo fragmente, zvuk vatre i podvodni ugođaj.
It has often been my dream
To live with one who wasn't there
Like an ocean fish who swam upstream
Through nets, by, hooks, and hungry bears
When the water grew less deep
My fins were aching from the strain
I'm swimming in my sleep
I know I can't go back again.
Ujutro sam trebao otputovati u Miami i nastaviti snimanje Stills-Young albuma sa Stephenom; avion je polazio jako rano, pa sam odlučio ostati budan cijelu noć i odvesti se do zračne luke na vrijeme da stignem na let. Uzeo sam malo narkotika, napisao tu pjesmu na komad papira i odlučio je otprve otpjevati od početka do kraja kako bih imao što pokazati Stephenu i bendu na Floridi. Nisam je preslušao te večeri, barem mislim da nisam. Bila je komplicirana jer je određene dijelove (koje nisam mogao otpjevati sâm) trebalo dodati kasnije. Bila je slojevita, tako da sam morao otpjevati djeliće refrena i zatim se vratiti na strofe i prijelaze.
Kasetu na koju sam snimio tu pjesmu nisam pustio na snimanju. Pjesma je bila previše nježna i složena i ne bi se uklopila u ostatak albuma, tako da sam je sačuvao za kasnije. To kasnije dogodilo se nakon nekoliko tjedana, kad sam se vratio svojoj kući na plaži u Malibuu. Bila je to predivna mala kuća koju sam kupio u Sea Level Driveu, na samom kraju ulice, točno na plaži. Kuća je bila fantastična, ladanjska kuća u stilu građevina u Cape Codu, sasvim obrasla bugenvilijom. Krov i vanjski zidovi bili su prekriveni stabljikama s cvjetovima posvuda. To fantastično mjesto koje sam volio svim srcem bilo je smješteno među zimzelenim stablima na obali oceana. Velika stijena nalazila se u moru točno ispred kuće, a plaža se desno od nje protezala kilometrima, bez ijedne kuće na pijesku. Sve su se nalazile na vrhu stijene koja se uzdizala točno iznad moje kućice. Bio je to pravi raj. Jedna od najljepših kuća i mjesta za stanovanje koje sam ikada vidio. Kad sam kupio kuću, u njoj je živjela glumica Katherine Ross, siguran sam da je bila žalosna što ju je morala napustiti.
U zelenilu u dvorištu stajao je kip indijanskog poglavice s perjanicom na glavi. Taj je drveni kip bio umjetničko djelo. Nekoliko godina kasnije, Pegi i ja smo se ondje vjenčali, a Briggs mi je bio kum. Kuća i dvorište, na dvije parcele, bili su moj ponos i ondje sam napisao mnogo pjesama.
Neil Young sa suprugom Pegi i djecom (foto: Joel Bernstein)
Jedne večeri, Briggs i ja otišli smo u Indigo Ranch na snimanje. Studio Indigo Ranch nalazio se u jednom od kanjona iznad Malibua, na kraju ceste koja je vodila onamo, s predivnim pogledom na kanjon točno ispred studija. Bilo je to veličanstveno mjesto i imalo je odličan zvuk, s predivnom opremom koju je Briggs obožavao. Vlasnik Richard Kaplan jako je volio svoj studio; i sâm je bio studijski tehničar i dobro ga je održavao. Bilo je to savršeno mjesto, David me mnogo puta ondje snimao. Jako nam se sviđalo i uživali smo raditi u njemu.
Zamolio sam Davida da mi nabavi mnogo instrumenata, uključujući bubnjeve, električnu bas-gitaru, vibrafon, neka od mojih starih pojačala, uključujući i Magnatone sa stereo vibratom te još nekoliko stvari. Sve je već bilo ondje kad smo stigli. Na putu onamo popušili smo malo trave i bilo nam je lijepo dok smo se vozili pokraj kuće Gartha Hudsona iz Banda po malom zemljanom putu.
Bila je to posljednja kuća prije studija, koji se nalazio nekih osamsto metara dalje. Shvatio sam da nema šanse da ću moći ponovno otpjevati i izvesti tu pjesmu i nikad to nisam ni učinio. Rekao sam Davidu da jednostavno želim pustiti snimku s kasete kroz pojačalo Magnatone s uključenim vibratom kako bi zvučala kao da pjesmu izvodim pod vodom, iz pozicije lososa. To smo prvo napravili. Zatim sam počeo dosnimavati slojeve raznih instrumenata, jednog po jednog. Droga nas je počela ljuljati i uskoro je bila ponoć, a mi smo i dalje predano radili na toj pjesmi. Snimajući je, nisam slikao prizore, nego samo skicirao. Instrumenti bi se pojavljivali i nestajali, samo naznačujući svoju prisutnost umjesto nespretnog zadržavanja. Odsvirao sam jedan dio na bubnjevima, prateći muzu u tom trenutku. Zatim sam otpjevao sve refrene, popunjavajući ih tako što sam pjevao preko svog snimljenog vokala, a nakon toga sam dodao i prijelaze.
Negdje usred noći napravili smo i konačni miks. Bio je to savršen način rada. Sve odjednom dovršiti. Zabilježiti sve na vrpcu i miksati odmah dok nam je dojam o pjesmi još svjež. Dok su se stišavali posljednji akordi, osjetio sam snažne Briggsove ruke kako mi masiraju leđa dok sam sjedio ispred miks-pulta s glavom među dlanovima, slušajući zatvorenih i pokrivenih očiju. Zvuk se prelijevao preko mene i oko mene i ja sam plivao u njemu. Završili smo posao. To je sjećanje na jedan od mojih omiljenih trenutaka i savršen je primjer veličanstvenog života s mojim prijateljem Davidom, koji me vodio i pomagao mi na svakom putu kojim sam odlučio poći koračajući kroz svijet glazbe.
Bilo je vrijeme da uskočimo u Nanua i polagano se odvezemo kući pred zoru na Sea Level Driveu, pažljivo izbjegavajući sve što bi moglo privući pozornost šerifa koji je u svojem automobilu patrolirao pacifičkom obalnom autocestom. "
....