U zadnjih je nekoliko mjeseci u nas objavljeno neobično puno zbirki poezije, tržište je “pogodila” prava kiša poetskih naslova. No, prije će biti da je riječ o kakvoj ljetnoj, proljetnoj kiši, intenzivnoj, a kratkoj, a ne o nekom novom fenomenu, o naglom proboju poezije na tržište.
Dogodilo se da su, korona epidemije radi, kasnila neka izdanja, pa je više kola izdano u kratkom vremenskom razdoblju.
Spomenimo samo neke: Fraktura je izdala “Divlje i tvoje” Olje Savičević Ivančević, “Vrijeme prije jezika” Monike Herceg, “Smiljko i ja si mahnemo” Eveline Rudan, Sandorf je objavio novu zbirku Roberta Perišića “Siromašni čovjek kojeg boli glava”, te zbirke Miloša Đurđevića “Trgovački ratovi, prolaznici i srodne pjesme”, “Stalak za svijet” Anteja Jelenića i “Diskretne hronike” Uroša Bojanića, Meandar Media ima “Autobus za Trnavu” Sanje Baković, “Pisma Ziti”, poetski dramski zapisi Katje Grcić. Hrvatsko društvo pisaca (HDP) je izdalo “Pjevaj, Molly” Zrinke Posavec, “Plavu mahovinu” Irene Skopljak Barić te “Hladni pogon” Milorada Stojevića, VBZ je objavio “Masarykova” Mirele Priselac Remi, a Jesenski i Turk “Pribor za lov i vremeplov” Lane Bojanić, uskoro izlazi “Sestra” Nade Topić...
Mladi autori
Među novoobjavljenim naslovima je i dobro poznatih etabliranih imena, ali i čitav niz mladih autorica i autora iza kojih je jedna ili nijedna zbirka do sada, a ima i više onih koji su se afirmirali nedavno, ali su napravili snažan proboj i danas su jako čitani, poput, primjerice, Monike Herceg.
Doduše, dogodilo se da su poeziju počele izdavati i neke izdavačke kuće koje prije u svojim uređivačkim programima nisu imale tu formu (Hena com), neki su nakladnici pak proširili broj pjesničkih zbirki koje objavljuju (Sandorf). Hena com je prije nešto više od godinu dana pokrenuo biblioteku poezije, za urednicu doveo Dortu Jagić, jedno od najjačih pjesničkih imena regije.
“U zadnje vrijeme poezija je opet došla u modu, ima čitatelje. U Hena comu uvidjeli su da je ta niša potrebna, da se stvorila neka dovoljno velika kritična masa čitatelja. Kontaktirao me izdavač, rekli su da im se čini da bih bila dobar urednik, da imaju potrebu proširiti Heninu ponudu na poeziju. I zaista su uložili u tu biblioteku, jako lijepo te knjige izgledaju, pazi se i na sadržaj i na dizajn. Trudimo se imati što bolje autore, ali dajemo naravno šansu i otvaramo vrata i onima koji tek kreću s prvim rukopisom”, govori Dorta Jagić.
Do sad su objavili tri zbirke, autorica Ane Brnardić, Romane Brolih i Staše Aras. “Nažalost, još nismo proširili broj knjiga. Vjerojatno ćemo širiti na više naslova godišnje, ali ne idemo na kvantitetu, više nas zanima kvaliteta.”
Stihovi bez patosa
Dorta Jagić komentira da na njezinu uredničku adresu u Hena comu stiže jako puno pjesničkih rukopisa. “Čini mi se da je sve više i više ljudi ohrabreno pisati. U tim se rukopisima vidi i prilična ambicioznost, želja da se odmah bude odličan pjesnik, da se krene dosta pretenciozno. Ima slabijih pokušaja. Ali, ono što je dobro jest činjenica da mi zapravo nije došao niti jedan jedini loš rukopis, već je bilo onih prosječnih na kojima treba još raditi. Nivo pisanja, artikuliranost, pjesnički glas se vidi kod svih, kad to čitam zaključujem da ljudi zbilja sve brže osvajaju svoj vlastiti glas.
Mislim da dosta čitaju, više nego prije, jer u tim rukopisima se vide naslovi tekstova drugih suvremenih autora, prepoznajem glasove koji su utjecali na tekst, u tim rukopisima više nema puno pasatizma i arhaizma. Ne pokušavaju imitirati Ujevića, stare majstore, ne zvuče povišeno patetično pa ako to baš i nisu izvrsni rukopisi, barem se vidi promjena glasa, otimanje nekadašnjem patosu koji je dosta vremena vladao, od onog doba kad se ljudi nisu mogli odvojiti od preromatičnog gledanja na poeziju. Jer, u tim novim rukopisima, makar i imitirali, imitiraju barem nove glasove, vidi se da znaju čitati. Pa, ako već i nisu dobri pisci, jasno je da su dobri čitatelji poezije.”