Nikome nije jasno zašto se simpatičan mladić iz dobre kuće praktički preko noći pretvorio u problematičnu vucibatinu

Slično Grahamu Greenu, koji je mnogim piscima bio velik uzor, i američki pisac Denis Johnson (1939. - 2017.) u jednom je trenutku svoje karijere mislio da piše dva tipa fikcije: na jednu stranu idu romani za komercijalnu upotrebu, za pare i zabavu, na drugu pak ambiciozna umjetnička proza, za prave čitatelje i književnu slavu.

Danas, deset godina nakon smrti ovog pisca, nije baš lako, kako si je on to zamišljao, strpati njegove knjige u jednu ili drugu književnu vreću. Točnije rečeno, takav posao se čini nemogućim i nepotrebnim jer se književni opus ovog pisca, koji je u najmanju ruku nekoherentan i čudnovato razveden, sam iznutra opire banalnoj klasifikaciji na "umjetničko " i komercijalno". Pomalo ironično, Johnsonov se književni plan pokazao papirnatom iluzijom na njegovu knjiže...