StoryEditor
IGOR ŠTIKS

‘Nisam čitao Dana Browna, no volio bih da se moje knjige prodaju poput njegovih‘

Ljevica ima svoje istinske svece i proroke, one koji su se žrtvovali da bi drugima, društvu, bilo bolje

Ako ste u potrazi za zanimljivim ljetnim štivom ovoga ljeta, nešto što u sebi ima malo krimića, ali i filozofije i politike, novi roman Igora Štiksa pod nazivom "W", a koji je objavila Fraktura, odličan je izbor za vas. Knjiga se čita u dahu i autora kultne "Elijahove stolice" prikazuje u jednom novom svjetlu. Rođen u Sarajevu 1977. godine, Štiks je napravio respektabilnu karijeru sveučilišnog profesora u Parizu, a i knjige su mu prevođene na više svjetskih jezika. Sa Štiksom smo razgovarali za vrijeme njegova ljetovanja na Braču.

image
Igor Štiks
Saša Burić/Cropix

Igor Štiks je i glavni lik romana "W". On je pariški lijevi intelektualac koji nakon više od dvadeset pet godina ponovo dolazi na Jadran na čitanje oporuke Waltera Stiklera, konzervativnoga francuskoga filozofa koji je pod nerazjašnjenim okolnostima ubijen na dalmatinskom otoku.

Željeli smo saznati tko je bio inspiracija za protagonista, a vidjeti možda i tko je autoru "stvarni protagonist"?

image
Igor Štiks
Saša Burić/Cropix

"Dati protagonistu svoje ime je lažni trag, dakle glavni lik romana 'W', junak Igor Štiks, nije sasvim ja, ali je mogao biti ja, netko tko sam mogao postati. Tu se krije i doza autoironije spram određenog tipa angažiranog lijevog intelektualca koji živi u Parizu, uključen je u različite cool pokrete, pokreće teorijske časopise i uvjeren je da se protiv zlog eksploatatorskog sistema može boriti riječima. U romanu ga konfrontiram s realnim izborima i s onim što je stvarna borba, mimo pomodnih teorija, intelektualnih koncepata i zavodljivih slogana."

Proces u odnosu na druge romane je bio drugačiji, u smislu u kojemu je bilo potrebno rekonstruirati povijesne epohe, priznaje autor.

image
Igor Štiks
Saša Burić/Cropix

"'Elijahova stolica' je bila fokusirana na opsadu Sarajeva, međutim - ovdje se radi o dugim periodima, od Drugog svjetskog rata do danas, te o rekonstrukciji vrlo realnog povijesnog okvira i ličnosti među kojima žive moji fikcionalni junaci. Zato je period istraživanja bio dulji nego za neke druge moje romane, pa i oklijevanje da se u ovaj roman upustim. Trebale su mi dvije godine da ga dovršim upravo zbog nužnosti da se konstantno provjeravaju činjenice, kao i različite interpretacije istih. Ovo je roman pun akcije, ali je zapravo roman ideja, a to znači da iste događaje vidimo različito i da ih konačno koristimo drugačije ovisno o našem političkom stajalištu i o projekcijama budućnosti."

Spomenuta sintagma "angažirani lijevi intelektualac" znači nešto drugo (ili isto?) nego li desni? Naš sugovornik to razumije kroz vrlo konkretne aktere kulturne povijesti: "Okriviti treba Sartrea, a donekle i Krležu kao velike figure koje su djelovale angažirano u svojim epohama, s vrlo jasnih lijevih pozicija. Tu je, naravno, i Zola i njegovo čuveno Optužujem ili, nešto vremenski bliže, Predrag Matvejević. Tradicija je to onih pisaca koji vjeruju da borba za bolji svijet znači nužni ulazak u javnu sferu, život u javnosti i, ponekad, brze reakcije na događaje. To znači da pisac ne može biti zatvoren u svojoj sobi niti to postavljati kao vrhunski ideal umjetničkog života, već da mora biti sukreator svog vremena."

image
Igor Štiks
Saša Burić/Cropix

Ipak, možemo li reći da se u romanu romantiziraju lijevi radikali ili lijevi terorizam?

"To je uvijek prisutno, model je Che Guevara i njegov burni život jednog sveca. U tom smislu, ljevica ima svoje istinske svece i proroke, one koji su se žrtvovali da bi drugima, društvu, bilo bolje. To nikad nije lišeno romantizma, udivljenja. Tu crtu nose idealisti i jasno je zašto ih je toliko malo na desnici koja pokušava očuvati nepravedni poredak. S druge strane - tu je i tragika djelovanja takvih tzv. lijevih radikala, sanjara, zanesenjaka koji su se suočili, a o tome pišem u romanu, s realnošću stvaranja svijeta prema njihovim idealima. Pritom mislim na političke režime koji su vladali uime jednakosti i slobode, a zapravo su bili spremni da te ideale pogaze, da stvore Gulag ili počine zločine koji su bile u suprotnosti s tim velikim socijalističkim pokretom koji se razvija od sredine 19. st. i koji je čovjeku dao i ideje i oruđe da promijeni svijet; da iz ropstva prijeđe u svijet slobode pritom se mijenjajući kroz vlastito djelovanje."

Usporedba autora s Danom Brownom možda nije logična, ali ima određene dodirne točke. Štiks kroz smijeh komentira: "Nisam siguran u to, jer Dana Browna nisam čitao. Pretpostavljam da se radi o simpatičnoj opasci, ali nisam uvjeren da će se 'W' čitati u tako velikom broju kao Brownovi romani, iako bi to bilo dobro za moj kućni budžet. Djela su otvorena pa izazivaju različite asocijacije".

image
Igor Štiks
Saša Burić/Cropix

Međutim, postoje li u lijevom političkom polju danas romantični likovi kao u njegovom romanu - Assange, Snowden? Ili je to preuzetno misliti? Štiks oprezno odgovara:

"Da, tko su ljudi koji danas izražavaju želje i ideale jedne generacije? Koji bi bili slični Che Guevari? Ne možemo ih lako naći. Možemo se diviti hrabrosti ljudi koje ste spomenuli. Neke možemo vidjeti da imaju ulogu čuvara jedne pravedne ideje i da se za nju žrtvuju, ali mi ne živimo u prevratničkim vremenima poput 70-ih kada su u Italiji djelovale brojne grupe koje su vjerovale da mogu iznijeti revoluciju. Ne živimo ni u vremenima 30-ih i 40-ih kada je borba bila jedini izlaz iz fašizma, kroz pobjedu nad fašizmom. Na kraju romana priča se seli u Škotsku i tu se nalazi moj mali hommage škotskim dobrovoljcima koji su otišli u daleku Španjolsku da izgube svoje živote - postavlja se pitanje, je li sve bilo uzaludno? Je li ta velika epoha prevrata, preokreta, revolucioniranja života doista završila padom Berlinskog zida? Predstavljala li ona samo "pauzu" u jednom nesretnom svijetu vječnog izrabljivanja? Moj odgovor je 'ne', nikako.

image
Igor Štiks
Saša Burić/Cropix

Mi živimo kroz trenutnu redefiniciju klasnih odnosa, ekonomskih i geopolitičkih, ali taj emancipacijski moderni pokret i dalje traje kroz svoju kaotičnost i drame pa tako vidimo da se sada ponovo javljaju i pale svjetionici, da borba za jednakost nije završena. Nova runda tek počinje, jer u svijetu u kojemu samo mali broj posjeduje najveći dio bogatstva - ne može biti mira. Hoće li se sukobi vrtjeti oko resursa i teritorija, vjerskog i nacionalnog identiteta, u vječnom ratu... ili će borba postati nešto drugo te dovesti u pitanje sam mehanizam današnjeg svijeta? To je doista na nama. Tu mislim na generaciju koja je sada na sceni ili tek stupa na nju i koja će u sljedećih 10-20 godina odlučiti kakve živote želi živjeti u kakvim društvima. U svojoj borbi, ta generacija neće moći skinuti teret prošlosti, od Francuske revolucije nadalje. Moj roman želi povući jasne lekcije kao i upozorenja iz prošlih pobjeda koje služe kao inspiracija i poraza koje ne možemo zaboraviti, a čije razumijevanje nam može pomoći da pronađemo viziju pravednog društva i u našem stoljeću."

image
Igor Štiks
Saša Burić/Cropix
image
Igor Štiks
Saša Burić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. kolovoz 2020 10:56