Suzana Matić isprva je bila čitana blogerica, da bi prije dvije godine objavila knjigu “Samosanacije” i njome privukla pozornost i onih čitatelja koji egzistiraju izvan blogosfere. Zapisi na rubovima poezije i proze, ludistički prozvani “proezijom”, čitatelje su uranjali u svijet TesseK, sazdan od sitnica i detalja, nesanice i drugih ranjivosti, asocijacija i metafora, i ta naizgled krhka proza, a istovremeno poezija, vrlo je brzo i lako stekla status jedne od onih “malih” i intimnih knjiga koje svakako treba pročitati. Takvoj vrsti teksta obično prijeti jedna, ali velika opasnost - ili će rezultirati jakom čitateljskom identifikacijom zbog koje će je prihvatiti “kao svoju” ili će se raspršiti do onih granica privatnosti koja zapravo nikoga previše ne zanima. Suzani Matić, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....