Kad je počeo rat u Bosni, zapadnjaci su stali posezati za romanima Ive Andrića. Ideja da se kroz neki reprezentativan književni tekst dubinski odslikava stanovita zemlja, kraj, grad, bez sumnje je zavodljiva, pa tako i oni uroniše u Andrića ne bi li kako, u ubrzanom tečaju, saznali koju bitnu stvar o toj zemlji što se najednom, nakon 80-ak godina, opet našla u centru svekolike pažnje.
Sad, koliko su "Na Drini ćuprija" i "Travnička hronika" pomogle tom amblematskom strancu, koji je posjedovao tek mutne ideje i nepouzdane opće podatke, ne znam. Ipak, kako su, mimo svih enciklopedija i obavještajnih brifinga, mnoga pitanja skončavala u posvemašnjoj tami, kao jedina komora u kojoj se kriju tobože lako dostupna saznanja o tom zakutku kontinenta postala je zanimljiva, eto, književnost...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....