ZAGREB - Pripovijedajući o ženskoj sudbini u nasilnim i hirovitim ratnim vremenima, Milana Vlaović napisala je zanosnu i bolnu Hasanaginicu naših dana. Kada uskoro bude objavljena nova knjiga Milane Vlaović, ovu ćete rečenicu moći pročitati na njezinim koricama, a napisao ju je Ante Tomić.
“Bomboni od meda” drugi je Milanin roman koji sredinom veljače objavljuje Naklada Ljevak, a priča se vrti oko Marte, žene s otoka Visa tijekom Drugog svjetskog rata, od koje se očekivalo da svoj život proživi onako kako su žene u to vrijeme trebale živjeti. Međutim, Marta nije bila kao sve druge niti je sebe određivala prema vremenima u kojima živi i tako smo dobili jedno emotivno putovanje žene koja je u vremenima smrti i beznađa tražila ono što se malo tko tada usudio tražiti, a to je ljubav.
Sudbina žene u ratu
- Motiv mi je bio prikazati sudbinu žena u ratu koje su unatoč situaciji bile prisiljene rađati, odgajati djecu, održavati kućanstvo i obitelj, a da ih pritom nitko nije pitao da li one to žele. One nisu odlučivale kako žele živjeti, već im je jedini zadatak bio da prežive i sačuvaju obitelj. Mene ne zanimaju tipične muške sudbine u ratu jer muškarci ratove počinju i završavaju. Mene zanimaju žrtve - kaže Milana Vlaović.
No, “Bomboni od meda” nije priča samo o Marti. Milana Vlaović je kroz Martu ispričala dio povijesti južne Dalmacije, ponajprije Dubrovnika i Visa, ali i jedne obitelji čija se sudbina kroz razdoblje od pedesetak godina stalno mijenjala, zajedno s vremenima koja su protutnjala kroz njihove živote. Milana je pripovjedački briljantno opisala društveni i politički kontekst u kojem je Martina obitelj živjela prije i poslije nje, a usput nam i otkrila neke stvari koje iz vlastite povijesti možda ni ne znamo.
- Dugo sam istraživala povijesne materijale za ovu knjigu. Pročitala sam dosta knjiga o Drugom svjetskom ratu, a onih koje govore o ratnim vremenima u Dubrovniku i na Visu našla sam 15-ak.
Sva mjesta koja u knjizi spominjem posjetila sam tako da osjetim njihovu atmosferu. Zanimljivo je koliko je zaboravljenih dokumenata i zapisa koji govore o događajima iz Drugog svjetskog rata o kojima danas ne govorimo ili izvrćemo njihovo značenje.
Baš sam na istraživanju postala izravno svjesna koliko se danas falsificira povijest i o njoj se govori onako kako nekome u određenom političkom trenutku odgovara. Ova je knjiga za mene bila i putovanje u prošlost - ističe Milana Vlaović, i kao detalj koji ju je najviše iznenadio prilikom istraživanja arhiva izdvaja podatak da su primjerice u Dubrovniku, dok je tamo ustaški stožernik bio Ivo Rojnica, četnici stalno boravili u Gradu, a tjelesna straža bili su im ustaše.
Marte oko nas
To su, osim još nekih skrivanih povijesnih činjenica, kaže Milana, stvari koje danas kao da ne želimo znati ili ih izvrćemo. Negiranjem povijesti, nastavlja Milana, zapravo ponižavamo sve ono dobro što je kroz povijest učinjeno, pa smo završili tako da se sada praktički sramimo onog iz čega smo uopće nastali.
Iako Milana pripovijeda o vremenu od Drugog svjetskog rata pa sve do osamdesetih godina, ipak su ratni dio i Marta središte ove priče za koju na trenutke ne znamo da li nam je tužnija zbog rata ili Martine sudbine. Povremeno se čini kao da je nemoguće da jedna žena tijekom svog životnog vijeka proživi sve ono što je proživjela Marta, ali kada njezinu priču smjestimo u današnje vrijeme, jasno nam je da i danas među nama postoje neke Marte poput one iz Milanine knjige.