Prije podne mrzi cili svit, a poza podne i samoga sebe... - bila je to jedna od češćih tvrdnji kojom su me roditelji opisivali kad bi me sačekivali da napokon ujutro ustanem, doručkujem s njima u kuhinji i uputim se u školu (Klasična gimnazija u Splitu), pješke s jednoga kraja grada na drugi (od Bačvica do Špinuta). Zabrinuti što će biti od njihova "lijena Gaše", rano ujutro namrgođena toliko da roditeljima nisam ni uzvraćao pozdrav, majka bi se rastužila, dok bi se otac ljutio i prišivao mi gorenavedenu karakteristiku, koja uopće nije bila loša..., mislim si nakon toliko potraćenih desetljeća. Da bijesni mlađahni pubertetlija, ne više dječak, a ne još mladić (cca 15. g. života), uopće može biti "protiv cijeloga svijeta", mnogo je pretjerano (iz očeve...