Izraelac, jedan od likova drame "Ubojstvo" koja večeras ima premijeru u zagrebačkom Hrvatskom narodnog kazalištu, svjedočeći novom nasilju u kojem su žrtve djeca, potresen, u unutarnjem rastrojstvu, zaključuje da čekajući život on i ljudi oko njega – uopće ne žive.
"Svakog jutra rađa se dijete čiji roditelji kažu: dok navrši osamnaest svo ovo će prestati! I tako osamnaest godina, i još osamnaest godina, i još osamnaest godina!" U očaju moli boga za "samo jedan mjesec dosade! Dobre dosade, istinske, švicarske!" Čezne za životom u kojem bi se toliko dosađivao da ga, neka i tako bude - uhvati depresija. "O, daj mi samo mrvu švicarske dosade, jer nemam više snage za ovaj fascinantni život na Bliskom istoku!", zavapi lik iz drame.
"Ubojstvo" je napisao suvremeni izraelski dramatičar Hanoch Levin, autor vrlo specifična rukopisa, a na scenu zagrebačkog HNK postavlja ga izraelski redatelj Ido Rozenberg.
Razgovarali smo mailom, jer tako je preferirao redatelj Rozenberg. Poručio je da će odgovoriti na pitanja o predstavi, ali ne i na pitanja o politici. Nisam znala na koja će pitanja odgovoriti, na koja neće, jer dojam je da su i Levinova drama i svakidašnjica Izraela natopljene događajima koji su posljedica politike. U zemlji gdje desetljećima nema mira svako se pitanje može interpretirati kao političko. S druge strane, razumijem Rozenberga i njegovu ljudsku i umjetničku potrebu da se od politike odmakne kolikogod to teško bilo.
"Odabrao sam režirati ‘Ubojstvo‘ nakon što je počeo rat u Ukrajini. Dolazim s Bliskog istoka i navikao sam na rat, znam da Hrvatska također poznaje ratove, ali gledajući iz daljine što se događa u Rusiji me uzrujava... Mislim da bismo trebali učiniti sve što je moguće da prestane. Rat je strašan i nepotreban za svaku zemlju.
Hanoch Levin je satiričar i pjesnik koji stvari govori na posve poseban, poetičan i šokantan u isto vrijeme. Na početku Levinove karijere izraelska publika nije znala kako ga prihvatiti i njegove su drame izazivale bure i proteste. Danas se njegove drame izvode diljem svijeta i svatko razumije Levinovu genijalnost i dirljivu poruku između redova teksta."
Kako je živjeti na području na kojem oružano nasilje ne prestaje, u kojoj je konflikt konstanta desetljećima? Može li čovjek živeći u takvoj zemlji, imati unutarnji mir, na što se osloniti da bi živio ‘normalan‘ život?
"Hanoch Levin piše puno o okrutnosti života, posebno o tome da se život nastavlja. Za jednu osobu život je uništen, tlo joj se trese pod nogama, ali za drugu osobu ovo je najsretniji dan u njegovom životu. Pokušavam pronaći delikatnu ravnotežu…"
Kako zaustaviti spiralu nasilja? To je pitanje koje se vjerojatno upita svaki Palestinac i Židov. "Kad bih znao kako to zaustaviti bavio bih se politikom, ali ja sam umjetnik. Pokušavam na sceni prikazati situaciju te također pokazati situaciju do koje bismo mogli doći, u koju bismo mogli upasti, upozoriti publiku i natjerati ih na razmišljanje."
Rozenberg je režirati počeo nakon dugogodišnjeg bavljenja glumom. Što je najvažniji dio njegova glumačkog iskustva koje mu suštinski pomaže kao redatelju? "Najvažnije je po meni da razumijem glumce, znam što trebaju a posebno ono što im ne treba. Mislim da je ova prednost vrlo korisna za sve nas, štedi puno vremena i glavobolje..."
