U nastavku donosimo:
- priču o Tari Selter i njezinu ulasku u ponavljajući dan u pariškom hotelu, gdje jedna kriška kruha postaje signal za slom vremena
- portret autorice Solvej Balle i odjek njezine septologije u svjetskim medijima, od The New Yorkera do The Nationa
- intimni fokus na brak Tare i Thomasa te svakodnevicu zarobljenu u jednom datumu, s posljedicama koje pogađaju pamćenje, bliskost i rutinu
- susrete s drugim “zatočenicima” vremena, stvaranje zajednice i ideje koje pokreću Henryja Dalea, sociologa promjena
- ekološke, filozofske i društvene teme: resursi pred istekom, nova pravila predmeta, te iskustva i stavovi onih koji žive u beskrajnom danu
Vremena se obično uplašimo kad krenemo odbrojavati koliko ga je ostalo, Tara Selter uplašila se vremena zbog kriške kruha. Sjedila je na doručku u pariškom Hôtelu du Lison kad je gost za susjednim stolom ispustio tanku krišku bijelog kruha. Polako je lelujala, muškarac je oklijevao kad se sagnuo dohvatiti kruh, nije znao što bi s njim. Onda ga je bacio u košaru i uzeo kroasan. Čim je spazila taj neodlučni pokret, Tara Selter znala je da je u repeticiji. Sve to proživjela je i dan ranije. Vrijeme se se slomilo i poništilo; upala je u vremensku rupturu ili petlju; dogodila se datumska pogreška, vremenski skok, pomak vremena; u svakom slučaju, ispala je iz vremena i zapela u jednom te istom danu, osamnaestom studenom. U njemu će - kako stvari sada stoje - ostati punih deset godina. Knjiže...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....