Na splitskoj je izlaznoj petlji skrenuo nadesno i usmjerio auto prema istoku. Nastavio se voziti gradskom pristupnom cestom. Vozio je uz rub groblja i produžio u smjeru stare vojne streljane. Pogledao je na sat. Bilo je šest sati i osam minuta.
Otprilike u to vrijeme trebalo je svanuti, pomisli Stanko. Baš s tog mjesta i u to vrijeme inače bi vidio kako iznad planine izlazi krupni Sunčev kolut. Ali sad se nije vidio ni osvit, ni Sunce, čak ni planina. Kroz vjetrobransko staklo Stanko je vidio tek gusti dim i čađu koje raznosi vjetar.
Do Stobreča se cesta još nekako vidjela. No netom što je prešao križanje uz stobrečku plažu, auto je zašao u oblak tamnog, smrdljivog dima. Stanko je spustio u drugu brzinu i nastavio voziti naslijepo. Nagorjeli smrad pekao mu je nosnice. Još je čvršć...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....