"Otišla sam na planinu vidjeti kako izgleda čuvati stado. Ostala sam tri mjeseca."

Tražim li odlazeći u planine ono što sam davno izgubila? Ono što za života nikad nisam ni imala, ali mi je posredovano generacijama predaka?

Više sam se puta to pitala čitajući "Animu" bugarske autorice Kapke Kassabove (prijevod Patricija Horvat, Fraktura).

Je li genetski zapis ono što me tako opsesivno vuče u brda?

Ljudi u planini imaju svrhu i pripadanje, gorštačku mudrost. Nema mjesta romantiziranju, to je surov, ali smislen život.

Živjeti bez prirode je neprirodno, lišen životinja i prirode ni čovjek, na razini vrste, ne može biti sasma ispunjen.

Kassabova piše o pastoralizmu, nomadskim pastirima i uzgajivačima autohtonog blaga koje se planinom kreće u potrazi za ispašom, o nomadskom stočarstvu koje su do ruba propasti dovele tvrde državne granice, urbanizacija i indust...