GODINA KUKACA

OVE SU KNJIGE OBILJEŽILE 2019. GODINU Petnaest hrvatskih pisaca izdvojilo je po tri knjige i uz svaku od njih ispisalo kratki nagovor na čitanje

Tomislav Čadež, Olja Savičević Ivančević, Zoran Ferić, Ivica Ivanišević
 CROPIX
 

Petnaest hrvatskih pisaca izdvojilo je po tri knjige i uz svaku od njih ispisalo kratki nagovor na čitanje:

Tomislav Čadež

1. VIKTORIA FRANIĆ TOMIĆ I SLOBODAN PROSPEROV NOVAK

Hrvatska srednjovjekovna književnost, književni, povijesni i tekstualni laboratorij 1 – 3, Lilliput Planet

Tri sveska ove knjige, prvi u našoj povijesti na jednom mjestu, daju širokom čitateljstvu neposredan uvid u našu književnost, pismenost u širem smislu do početka 15. stoljeća. Prvi svezak donosi pregled pismenosti te izbor tekstova i natpisa na našim prostorima od antike do kraja 14. stoljeća, drugi svezak otkriva 14. stoljeće, a treći, s podnaslovom “Ideje, osobe i mjesta književne proizvodnje”, daje građi potreban kontekst te nudi pregled razvoja srednjovjekovne književnosti u svim važnijim europskim kulturama. Pred nama je dakle i opširna čitanka, i kulturno-povijesna studija i leksikon u jednome izdanju. Svatko koga iole zanimaju temelji našega identiteta, u ovome će velebnom, tvrdo uvezanom izdanju, pronaći prvo blago.

2. PAVAO KRMPOTIĆ (odabrao, preveo i uredio)

Daina, svijet latvijskog usmenog pjesništva, Ibis grafika

Raskošno producirana monografija koja nas se, kao maloga naroda, i više negoli dodiruje. Usporedan latvijski original i hrvatski prijevod čine ovo izdanje uzbudljivim svakome koga zanimaju - jezici. Krmpotić piše lijepo i odmjereno. Uživancija za knjiške moljce, osobito što je dodana kratka deskriptivna gramatika latvijskoga jezika.

3. DARKO CVIJETIĆ

Schindlerov lift, Buybook

Potrebna je velika hrabrost da bi se napisala ovakva knjižica koja udara u trbuh svojom nemilosrdnom, sažetom dokumentarnošću. Autor iznosi sudbine stanara jednoga prijedorskog nebodera, koji za rata postaje poprište etničkog čišćenja, raspada ljudskosti i mjera za izgubljenu budućnost. Samo devedeset stranica štiva, koje neće ostaviti ravnodušnog nikoga s balkanskih vjetrometina.

Mirjana Dugandžija

1. LOUISE MAY ALCOTT

Male žene, Iris Illyrica

Da ne čekamo premijeru “Malih žena” krajem 2019., bio bi roman na mom popisu drugi put. “Male žene” (1868.) L. M. Alcott klasik je svjetske književnosti o ženskom odrastanju, zaljubljivanju, emancipaciji, izborima dirljivo povezanih sestara March u doba kad ništa nije bilo ženino, ni novac, ni obrazovanje... ni njezina djeca. Otkrila sam “Male žene” u požeškoj knjižnici sa 11, 12 godina, a sljedećih nekoliko otrpjela kao teža ovisnica: htjela sam živjeti nigdje nego među njima! Amerikanci ih obožavaju iznova snimati s najvećim zvijezdama: 2019. mogu to biti samo Greta Gerwig, Timothee Chalamet, Saoirse Ronan, Florence Pugh...

2. MICHEL HOUELLEBECQ

Serotonin, Litteris

Je li M. H. trenutno najbolji europski pisac? Teško. Hoćemo li čitati i sljedeću njegovu knjigu? Da. Jesmo li sigurni da ćemo sigurno čitati buduće knjige drugih pisaca? Ne. E, to je taj zafrknuti M. H. Ostaje preživjeti trećinu romana uz očekivanu seksualnu pornografiju, a onda... povremene banalnosti, stvarnost bez izlaza.

3. EDOUARD LOUIS

Povijest nasilja, Oceanmore

Hook-up u pariškoj noći. Mmm... Ali, jedan od njih dvojice spreman je ubiti, spreman silovati. I nasilje se ulančava, antirasist postaje rasist.... Izvrsno, nadmoćno napisano; delikatno isprepleteni pripovjedački glasovi uvlače nas u priču: traumatičnu seksualnost, klasnu nepremostivost, siromaštvo, strah.

Zoran Ferić

1. MAŠA KOLANOVIĆ

Poštovani kukci i druge jezive priče, Profil

Knjiga priča Maše Kolanović uvodi nas u strašan kafkijanski svijet koji nažalost jasno prepoznajemo i kao svoju sadašnjost. Veliki robni centri, lutke iz Černobila, telefonske kompanije kao sveprisutni krojači naših života, sve se to nalazi u ovoj zbirci odlično napisanih i snažnih priča koje će nas ozbiljno uzdrmati. U početku obično prepoznajemo neku svakidašnju situaciju: rođendan, obitelj, peku se palačinke, ili samohrana majka s malim djetetom bori se protiv žohara, ili baka i unuka razgledavaju stvari iz mamine škrinje i hrabro ulazimo u taj pripovjedni svijet koji nas uvlači svojom jednostavnošću. A jednom, kad smo ušli, polako dolazi ono strašno što će nas osvijestiti i poslije čega ćemo na sebi početi brojati ticala.

2. SENKO KARUZA

Fotografije kraja, Meandar medija

Knjiga nas uvlači u otočku svakodnevicu i jednostavne scene koje brzo pročitamo, ali onda o njima poslije moramo dugo misliti. Ove priče isto tako počinju iz svakodnevne situacije, recimo obitelj stranaca sjedi za stolom u kafiću i komuniciraju preko mobitela, ali onda nas pisac zavrti kao u snažnom ringišpilu i svakodnevna scena odjednom se pretvara u snažno ogledalo u kojemu možemo vidjeti i svoja začuđena lica.

3. MARTINA VIDAIĆ

Anatomija štakora, Naklada Ljevak

U snažnom poetskom i pomalo hermetičnom tekstu, autorica nam pokazuje što se sve može napisati pokraj slika iz Anatomskog atlasa. Slijedeći jednu kapljicu crvene tinte iz kemijske olovke, pripovjedačica nam otvara neobičan svijet djetinjstva, čudnih odnosa, i potrebe za pisanjem. U brazdi njene olovke ostaje začuđujući tekst koji nam puno govori i o mentalnoj anatomiji čovjeka.

Monika Herceg

1. ANA BRDARIĆ

Vuk i breza, Hena com

Nova knjiga Ane Brnardić jedna je od onih kojima se, kao i ostalim Aninim knjigama, treba vraćati mnogo puta jer toliko toga mogu dati nama, čitateljima. Koliko svjetova i ljubavi u jednoj knjizi, koliko topline i koliko lijeka! Čitajući Anu, stvara se potreba za ulaskom u šumu, za tišinom i promatranjem prirode, za suživotom s prirodom, za izmicanjem od stalne užurbanosti. Otvarajući velike teme, od majčinstva i ljubavi do duboke spone s prostorom i izmicanjem iz tog prostora, Ana kroz granje sitnica stvara predivnu, nježnu knjigu iz koje miriše zelenilo, probija sunce, iz koje izlijeću ptice.

2. ALEN BRLEK

Sang, Hrvatsko društvo pisaca

Valja duboko udahnuti i čitati Alenovu novu knjigu. Nakon toga čitati još nekoliko puta i pustiti da ono što Alen daje poezijom dopre do nas. Knjiga ljubavi, pročišćena, topla, s namjerom da nas vrati pomalo nama samima koji želimo taj udah, zaustaviti se, zavoljeti se. Alenova poezija je duboka i meditativna, pročišćenog jezika i daje koncentrat emocije u malo teksta.

3. MAŠA KOLANOVIĆ

Poštovani kukci i druge jezive priče, Profil

Priča o tome koliko je sjajna Mašina nova knjiga prenosi se od usta do usta, doslovno. Svako malo vas netko pita ili vi pitate nekoga - jesi li čitao Kukce? Jedan od proznih događaja godine, u svakom slučaju, nepretenciozne, pitke, duboke priče koje govore o svima nama, o ovom vremenu u kojem smo zapeli, o kapitalizmu i konzumerizmu. Priče koje dugo nakon čitanja ostaju s nama.

Ivica Ivanišević

1. ALMIN KAPLAN

Meho, V.B.Z.

U samom finišu godine u ruke su mi dospjele tri knjige autora koje povezuje porijeklo (i to dvostruko, jer su sva trojica rođeni u BiH te počeli kao pjesnici) i duboko uvjerenje kako ratovi nisu gotovi. Almin Kaplan napisao je cijelu knjigu baveći se međuvremenom, onim što se (ne) zbiva između dvaju događaja, naoko beznačajnom i neuzbudljivom rutinom svakodnevice o kojoj pisci u pravilu šute, jer se plaše običnosti. Njegov Meho, hercegovački muž, otac, seljak i nevoljni džematlija, izranjavan je ratnim i poratnim traumama, jedini mu je odušak opušak, pa kompulzivno dimi kao da će spasiti dušu kažnjavajući pluća. Što je drugima život, njemu je suma trpljenja i podnošenja. Divan roman prerušenog pjesnika.

2. DARKO CVIJETIĆ

Schindlerov lift, Buybook

Sva je prilika da Google Maps nije ubilježio mikrolokaciju jeziviju od prijedorskog Crvenog nebodera, pozornice stravičnih ratnih zločina i nesreća. Sva je prilika da nitko osim Darka Cvijetića te i takve užase nije bio kadar (niti će itko ikada biti) pretočiti u bolnu poemu koja se prerušila u roman, knjigu koja upozorava kako poraće ponekad zna biti čak i strašnije od rata.

3. MILJENKO JERGOVIĆ

Herkul, Fraktura

U najkraćem, roman čija nas radnja sustiže. De jure priča situirana u blisku dalmatinsku budućnost, de facto storija koja je već počela, ma koliko se mi pravili da nije. Jer, rat kojemu se uporno sviraju produžeci - e da bi stanovita gospoda i dalje, dovijeka, mogla uživati u najboljim danima svojih inače jadnih i praznih života - još uvijek diktira ritam svakodnevice na sunčanom jugu.

Željko Ivanjek

1. DIDIER ERIBON

Povratak u Reims, Multimedijalni institut i Sandorf

Sociolog i sveučiišni profesor pretvara pojam autoanalize u novi žanr, osobnu ispovijest o podrijetlu i odrastanju povezuje sa sociološkom studijom i političkim manifestom. A to se najizrazitije vidi u trećem poglavlju, u kojem je objasnio kako to i zašto radnička klasa prelazi iz Komunističke partije u desni Nacionalni front.

U središtu “Povratka” sam je Eribon, pripovjedač, sirotinjski dječak koji je iz radničke prešao u akademsku klasu. Bilo mu je lakše izdržati muke koje je kao gej imao među hereroseksualcima negoli prijeći u višu društvenu klasu. To što je sin nekvalificiranog radnika i čistačice, jedno od četvero muške djece, postao to što jest - intelektualac, profesor i pisac - bilo je protiv volje obrazovnog sustava, demokratskog i, naročito, bogatog dijela društva.

2. SAMUEL BECKETT

Watt, VBZ

Banalan sadržaj: Watt odlazi vlakom do kuće gospodina Knotta i ondje nekoliko mjeseci služi, pa zatim ide natrag na vlak i odlazi. Beckett je (1906. - 1989.) roman “Watt” napisao na engleskom u Francuskoj, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao pripadnik Pokreta otpora, a objavljen je 1953. Prije je objavio, na francuskom, dva romana: “Molloy” i “Malone umire” (1951.). Klasici podnose vrijeme.

3. DARIO FO

Kristina Švedska. Žena gotovo slučajno, Naklada Ljevak

Talijanski književni nobelovac iz 1997. Dario Fo (1926. - 2016.) imao je taj dar da već svojim naslovom sažme “program” svakog svog djela. Tako su ona registar pojedinosti u jednom velikom dramskom opusu. Isto je s ovim njegovim posljednjim djelom, romanom. Na samom početku objašnjava da su “dame koje su prisustvovale porodu” najprije uzviknule: “Muško je!”

Siniša Kekez

1. Naše trube izazvale su tišinu (antologija), Booksa

U sklopu nedavno održane Booksine Revije malih književnosti objavljena je i antologija suvremene egipatske, “male” književnosti “Naše trube izazvale su tišinu”. Antologija u izboru kritičarke Zeine G. Halabi objedinjuje poeziju i prozu, generacije i poetike, žene i muškarce, tradiciju i suvremenost, politiku i erotiku... I to na dvjesto stranica malog formata. Od deset uvrštenih pisaca, troje, naravno dobrih, došlo je u Hrvatsku: Mansoura Ez-Eldin, Yasser Abdel Latif i Nael el-Toukhi. Riječ je o kvalitetnoj književnosti, prozoru u svijet jedne velike kulture. Revija malih književnosti jedan je od rijetkih revijalnih programa kojemu se radujem. I očekujem nastavak.

2. CHARLES BUKOWSKI

Pokvarenjakove misli, Šareni dućan

U džepnoj ediciji Šarenog dućana, koje mogu poslužiti i kao podložak za pivo i za tiket iz kladionice ili zamjena za pljosku u džepu, donesene su Hankove misli iz fikcije, dnevnika i pisama u prijevodu i izboru Voje Šindolića. Iako su “pokvarene” i ne bez slabijih mjesta, ovo su misli i 21. stoljeća, iskrene i iskričave.

3. PETAR MATOVIĆ

Ne hleb, već morfijum, Durieux

Srpski pjesnik Goran Matović u 41. godini ima četiri zbirke, a kod Durieuxa je dobio i izabrane pjesme. Riječ je o pjesniku s talentom i uvjerenjem, snažnih usporedbi i slika, široke poetske i filmske kulture. Ova džarmušovska poezija ceste, traženja i praznina slaže se s ovdašnjim senzibilitetom kao eurokrem i kruh.

Jurica Pavičić

1. MAŠA KOLANOVIĆ

Poštovani kukci i druge jezive priče, Profil

Lavovski dio hrvatske proze čine pisci koji su rođeni u 20. stoljeću, razumiju 20. stoljeće i pišu o 20. stoljeću. Sa 21. stoljećem ta se književnost uvelike muči. Ali, ima iznimki - a najljepša ovogodišnja iznimka je zbirka “Poštovani kukci” Maše Kolanović. Riječ je o zbirci priča koje se bavi svijetom uznapredovalog, digitalnog kapitalizma. “Junaci” proza Maše Kolanović su tarifni paketi, životna osiguranja, roaminzi mobitela, e-bay i šoping molovi. Likovi “Poštovanih kukaca” pogubljeni su u nerazumljivom, monstruoznom svijetu korporativnih pravila, konzumističke presije i sitnih slova u ugovoru. Od naslova nadalje Kolanović ne krije da joj je inspiracija Kafka - ali ovo je Kafka koji se smije, Kafka koji se udružio s Čapekom u zajedničkom pothvatu raskrinkavanja kapitalizma.

2. DAMIR KARAKAŠ

Proslava, Oceanmore

Čovjek bi rekao da je posljednja stvar koja današnjoj Hrvatskoj treba knjiga koja nas navodi da razumijemo ustaše. Karakaševa knjiga čini baš to - a paradoksalno, pritom u njoj ništa nema što je ljudski, politički ili moralno pogrešno. Kroz taj lički “Irreversible” Karakaš analizira kako fašizam raste na tlu neukosti, te kako se - poput malarije - može pretvoriti u endemsko, močvarno stanje.

3. DAVOR KONJIKUŠIĆ

Crveno svjetlo, Kolektor - centar za suvremenu umjetnost

Istodobno i antologija partizanske ratne fotografije, ali i visoka znanstvena studija o vizualnoj antropologiji partizanskog rata. Za mene osobno, ovaj debeli crveni tom bio je nešto treće: ekstrakt čiste čitateljske radosti. Tisuće fotografija koje je Konjikušić sabrao vode nas u srce klanja i užasa, ali i u trenutak jedrog optimizma kad jedan naraštaj vjeruje da stvarno dolazi novo vrijeme.

Damir Pilić

1. B. POMSEL i THORE D. HANSEN

Njemački život: Čemu nas danas uči životna priča Goebbelsove tajnice, Fraktura

Njemački pisac Thore D. Hansen vrsno je uobličio intervjue koje je članica NSDAP-a i ratna tajnica Josepha Goebbelsa dala 2013., u svojoj 103. godini. Ni stoljeće života nije dostajalo da Brunhilda izrazi krivnju ili kajanje što je činila kao dio nacističke jezgre. Ne, ona je samo tipkala u Goebbelsovu uredu i nije ni za što kriva. Da, uočila je da Židovi nestaju (pa i njezina najbolja prijateljica), ali nekako nije puno razmišljala o tome: ja sam, gospodo, bila apolitična.

Objavljenu krajem 2018., ovu knjigu vidim kao proizvod tekuće godine i čitave naše epohe, u kojoj pasivne Brunhilde svih rodova omogućuju da razni AFD-ovi diljem Europe ponavljaju putanju NSDAP-a, samo što sada na nišanu nisu Židovi, nego muslimani. A građani Europe tipkaju.

2. MARKO TOMAŠ

Nemoj me buditi, LOM

Prvi roman jednog od vodećih postjugoslavenskih pjesnika razara iluziju da život nije strašan. Književna kritika notirat će utjecaje - Camus, gurui alkoholizma Charles Bukowski i Venedikt Jerofejev, francuski melankolik Boris Vian (iz mračnog kutka viri i Pierre Drieu la Rochelle) - ali meni je roman važan zbog uvjerljive transpozicije onog “tomaševskog” osjećaja svijeta iz stiha u prozu.

3. SAŠA LJUBIČIĆ

Split Reality, Naklada Bošković

Nakon što je dosad fellinijevski opisivao svoje odrastanje u Splitu, reporter Slobodne Dalmacije u novoj zbirci priča, lociranoj “ovdje i sada”, uranja u “srce tame” dalmatinske metropole, gdje je suburbija pobijedila bivšu gradsku suštinu. I dalje kod Ljubičića žive Uvodić, Smoje i Brešan, ali sada dominira jedan novi ton, onaj isti zbog kojih me zadnjih godina i ljeti zazebe dok hodam Splitom.

Ivica Prtenjača

1. VIKTOR IVANČIĆ

Sabrani Robi K/Altimejt Edišn 1984.-2018., Ex Libris

Robija sam upoznao davno, bio je tek u trećem razredu osnovne, ja već u prvom srednje. Privukla me njegova prgava narav jer ja sam bio miran dečko. Poslije toga dugih trideset i pet godina razvijali smo se zajedno. On je ostao prgav i zanimljiv, ja sam imao svoje male bljeskove, ali mu ni na jedan način, premda stariji, nisam mogao parirati. S velikom sam radošću ovih pet knjiga primio u ruke, takvo bogatstvo dugo nisam vidio. Pokušavao sam se sjetiti vremena kad sam ga prvi put čitao, nisam uspio, on je očito oduvijek ovdje. Robi je, premda zaostao u trećem osnovne, velik. On o nama govori istinu. Ona je ubitačna na mnogo načina. Ostaje nam samo da joj se nasmijemo, s Robijem na usnama.

2. STARČEVIĆ, KAPOVIĆ, SARIĆ

Jeziku je svejedno, Sandorf

Bio sam niža srednja kategorija studenta, završio sam kao nedorastao apsolvent. Jedan od razloga jest svakako i moja lijenost i potreba da se odupirem. Ali čemu? Pa evo dijelom i onome čime se ova knjiga bavi, naglo razbuđenom teroru naših čuvara jezika, tom nekom nedosegnutom idealu standardnog jezika koji je postojao samo u ladicama njihovih kabineta i opasno prijetio da se izlije po svima nama.

3. LEONARD COHEN

Plamen, Vuković&Runjić

Prva posthumno objavljena knjiga pjesama Leonarda Cohena napokon je dostupna i u hrvatskom prijevodu pjesnika Damira Šodana. Bilježim je ovdje kao iskaz ljubavi prema velikom meštru melankolije, čudesnom otkupitelju nesretnih i usamljenih, pjesniku i glazbeniku Leonardu Cohenu. I, naravno, da kažem glasno hvala Damiru Šodanu i Borisu Runjiću.

Borivoj Radaković

1. STARČEVIĆ, KAPOVIĆ, SARIĆ

Jeziku je svejedno, Sandorf

Desetljećima već, a zadnjih tridesetak godina naročito, svi govornici ovoga jezika žrtve su terora skupine jezikoslovaca koji se nastoje izdići među govornicima/građanima kao jedini zatočnici ovoga jezika, a time posebni među posebnima, kao čuvari nacije i njezine svekolike sadašnjosti i budućnosti. Slijepi za demokraciju, raznolikost i toleranciju, a zapravo neprijatelji vlastita puka, konzervativci i preskriptivisti u njihovim redovima dobili su napokon sistematičnu i preciznu kritiku koja je raskrinkala njihovo tobožnje dušebrižništvo nad jezikom kao puku ideološku i manipulatorsku rabotu. Ukratko: znanost protiv mistifikacije.

2. VIKTOR ŽMEGAČ

Portreti gradova (London, Venecija, Munchen, Sankt Peterburg), Matica hrvatska

Priznajem, zastao sam na prvom dijelu koji govori o Londonu (jer sam cijeli život zaljubljen u taj čudesni grad) i zadivljeno malo prepoznavao, a uglavnom učio iz umnih, akribičnih i eruditskih rečenica kojima Viktor Žmegač plete uzbudljive priče o gradovima. Žmegač ne zastrašuje svojim znanjem, već nas elegantno vodi na The Cultural History Tour.

3. Književna čitanja

Nije uobičajeno, no ne mogu ogoljeti. Istaknut ću završnu večer festivala Vrisak koji se odvija u Rijeci. Na toj je večeri nastupilo osmero pisaca i čitalo svoje objavljene i neobjavljene radove.

Precizni Drago Glamuzina i suptilna Tea Tulić (“Maksimum jata”) naročito su mi ostali u sjećanju. Književnost nije samo pismo već i zvuk.

Nenad Rizvanović

1. MICHAEL MARTENS

U požaru svjetova, Ivo Andrić - jedan evropski život, Buybook

Pomalo je nevjerojatno da u Jugoslaviji, a ni kasnije u tzv. regiji, nije napisana biografija Ive Andrića. Dušan Glišović i Miroslava Karaulac napisali su izvanredne biografske studije, no prva cjelovita biografija našeg nobelovca rad je Michaela Martensa (1973), novinara Frankfurter Allgemeine Zeitunga. On ne samo da se izvanredno snalazi u balkanskim književnostima već je i sedam svojih profesionalnih godina posvetio Ivi Andriću. Rezultat je zanimljiva i vješto napisana knjiga. Novih senzacionalističkih otkrića o Ivi Andriću doduše nema, no Martens iz njemačkih i europskih arhiva donosi pregršt dosad nepoznatih detalja o Andrićevim odnosima s Ernestom Jungerom, Carlom Schmitom i drugim nacistima.

2. GREGOR VON REZZORI

Memoari jednog antisemita, Gymnasium

Slučaj Gregora von Rezzorija tipična je gorkoslatka austrougarska priča - on je potomak stare sicilijanske aristokracije rođen 1914. u Černovicama ili Černopolu, u tako bliskoj Bukovini iz čijeg se mulja izvukao “elegantno poput plesača”, za razliku od od svog sugrađanina i književnog antipoda Paula Celana. Von Rezzori je bio “ljubavnik života” a “Memoari jednog antisemita” izvanredna proza, svježa kao da je napisana jučer a ne 1979. godine.

3. KARL OVE KNAUSGAARD

Moja borba - šesta knjiga, Oceanmore

Mogući prigovori da je Knausgaard ovaj roman zbrzao možda stoje - a kako drukčije napisati roman od 940 stranica? Dobra vijest jest da i u šestom djelu sve pjeva od zanimljive i zabavne literature. Dovoljan bi bio već slavan esej o Hitleru na punih 400 stranica, ali interesantne su i Knausgaardove bilješke i rasprave o Hamsunu, Handkeu, Dostojevskom, Heideggeru, Paulu Celanu, Karlu Marxu i mnogim drugima.

Olja Savičević Ivančević

1. MONIKA HERCEG

Početne koordinate, SKUD Ivan Goran Kovačić

Lovostaj, Jesenski i Turk

Rijetko se događa da pjesničke knjige obilježe godinu, pogotovo ako se radi o djelu mlade žene. Monikine knjige vratile su poeziju u fokus javnosti i uistinu se čitaju. A kad je dobra poezija ujedno i čitana to je čudesan trenutak. U “Početnim koordinatama” pjesnikinja nas kao u poetskom romanu vodi kroz povijest obitelji, slikajući selo, šumu te lica ljudi i prirode na način koji oduzima dah i prekaljenim čitateljima. U “Lovostaju” Monika uvodi nešto što u našoj poeziji na taj način nije postojalo - feministički aktivizam, zadržavajući pritom visoku estetsku razinu. Kako se radi o stihovima raskošne metafore, ali koji nisu strogo hermetični i koji imaju namjeru prenijeti određenu poruku čitateljima, kazati nešto artikulirano i bitno o svijetu, ovo su knjige kojih se ne bi trebali “plašiti” ni oni kojima poezija inače nije bliska.

2. DIDIER ERIBON

Povratak u Reims, Sandorf

Autor Dider Eribon jedan je od vodećih francuskih lijevih intelektualaca, homoseksualac iz siromašne radničke obitelji, a u ovoj knjizi opisuje svoje porijeklo. Lijevih intelektualaca izraslih sa socijalnog dna, paradoksalno, danas baš i nema puno, ljudi iz radničke klase u pravilu su na drugoj strani političkog spektra. I zato je važno pročitati ovaj sjajan roman, dragocjenu sociološku studiju o identitetu, klasi i klasnom sramu.

3. MAŠA KOLANOVIĆ

Poštovani kukci i druge jezive priče, Profil

Mašine pametne i promišljene priče jezive su kao i stvarnost u kojoj živimo, ali i neopisivo smiješne. Njeni su junaci trapavi, djetinjasti kupci/kukci u golemom šoping centru izbezumljeni i puni bespomoćne nježnosti, autentični junaci jednog svijeta čijem bučnom i neslavnom kolapsu upravo svjedočimo. U dehumaniziranom kontekstu sačuvali su nešto zbunjene humanosti za mirne postapokaliptične dane.

Ante Tomić

1. MAX BERGHOLZ

Nasilje kao generativna sila, Buybook

Znanstvena knjiga koja se čita kao policijska priča. Jedan Amerikanac razložio je do najsitnijih dijelova zločin koji se dogodio na početku Drugog svjetskog rata na granici Hrvatske i Bosne, kao da gledate televizijsku seriju u kojoj detektivi ultraljubičastim svjetiljkama traže otiske prstiju i mrlje od tjelesnih tekućina u hotelskoj sobi u kojoj je počinjeno ubojstvo. Taj CSI Kulen Vakuf ne bježi od mučnih i krvavih potankosti, koji put stisnete oči i stresete se od užasa čitajući, knjiga vam padne iz malaksalih ruku, ali ustrajavate jer morate, jer znate da je nacionalistički pakao u kojem se to dogodilo zapravo cijelo vrijeme kraj nas i sve bi se jednako moglo ponoviti.

2. GORAN MARKOVIĆ

Beogradski trio, Laguna

Pripovjedački je talent uvijek samo jedan, bilo da se služite slikama ili riječima. Priču o Informbirou, Golom otoku i ljubavnoj aferi supruge utamničenog staljinista s britanskim diplomatom i piscem Lawrenceom Durellom, poznati je filmski redatelj ispričao s takvom vještinom, bez ijedne riječi viška ili manjka, da biste pomislili da je čitav život samo to radio.

3. INOSLAV BEŠKER

Riječ po riječ, Profil

Ino je moj “džoker zovi”, kad god mi dođe neka, pa i posve šašava nedoumica. On je sveznalica i pričalica kojega mi nikad ne dosadi čitati i slušati, ni kad je mudar ni kad je djetinjast, ni kad je akademski suzdržan i pristojan, a ni kad je sablažnjivo prost.

Zdravko Zima

1. JURIJ ANDRUHOVYČ

Leksikon intimnih gradova, Fraktura

Programski krojen od 111 gradova i isto toliko natuknica, eseja, raporta te autobiografskih digresija. Kao svaki leksikon, i ovaj se može čitati sprijeda i straga, prema vlastitom nahođenju ili prema kontinuitetu koji podastire sam autor. Pred nama je svojevrsni work in progress jer se svako novo izdanje razlikuje od izvornog iliti originalnog, pod pretpostavkom da pojam “originalno” još ikome išta znači. Andruhovyčevi formativni gradovi su Lavov i Moskva, Linz je dobio više redaka nego Leipzig, Sankt Peterburg je predstavljen kao Lenjingrad, budući da je pisac ondje boravio u vrijeme komunizma, a Zagreb se u knjigu ukrcao u zadnji čas i na zadnja vrata. Jer je Z predzadnje slovo abecede i jer je Andruhovyč tek prije nekoliko dana, 9. prosinca 2019. godine, kročio na njegove ulice.

2. HARUKI MURAKAMI

Muškarac bez žena, Vuković & Runjić

Murakami kao da je i naš pisac, barem ako je suditi po količini njegovih knjiga koje su prevedene. A ako je suditi po naslovima (“Norveška šuma”, “Kafka na žalu”), onda nema dvojbe da je impregniran i europskom kulturom. Ovu knjigu mogli su u svoje vrijeme sročiti Ibsen ili Strindberg, u 20. stoljeću potpisali bi je Bergman i Carver, a u naše dane u takvom duhu oglašava se srpski pripovjedač Mihajlo Pantić. Kako god uzeli, Murakami piše za pet!

3. DINO MILINOVIĆ

Marulov san, Hrvatska sveučilišna naklada

Romani o velikanima neke kulture znak su razvijenosti te iste kulture. Takve romane pisali su u nas Irena Vrkljan, Sanja Lovrenčić i Luko Paljetak, a sada im se priključio Dino Milinović. Spojem akribije i mašte Milinović rekreira kob slavnog splitskog začinjavca Marka Marulića, nudeći roman koji se čita kao povijesni palimpsest i atraktivni krimić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. listopad 2024 07:45