U priči "Autobiografija?!", po sredini ove zbirke, Lana Derkač promišlja što bi napisala za novo izdanje knjige autobiografija hrvatskih pisaca. I pritom ne nabraja svoje objavljene sveske, nagrade, gostovanja, prijevode nego sprema ručak na moru, brine je zagađenje mora i to što nema deserta. Pita se jesu li važnije činjenice ili doživljaj "života i tanatosa". Dan se odmotava u svojim sitnicama i običnostima, a ona shvaća: "Ako pri pokušaju pisanja mini autobiografije izostavim većinu svojih životnih prioriteta, bit će to zato što se i u životu usredotočujem na detalje, isječke, pa mi je katkada teško sagledati cjelinu." Upravo takva je i njezina zbirka priča podijeljena u četiri cjeline, koje su zapravo fluidne, ali zajedničko im je upravo to...