Odvjetnik s neuspješnim književnim ambicijama: književni krugovi smatrali su ga diletantom, pravnički fantastom, objesio se jer nije mogao podnijeti što mladi, talentirani krimos Artur više ne želi pisati. Spasio ga je zatvora, potom u njega uložio sve: sebe i imutak, kao samac mogao si je priuštiti. Nije žalio jer dobivao je "poetsku uzvišenost". Mladac je pročitao samo i jedino Rimbauda, knjigu je ukrao. Taj neotesani Artur stekao je veliku pjesničku slavu, zaradio i potrošio na alkohol i drogu. Zaključivši: "To su pizdarije za pedere", odustao je od poezije i odlučio da ide raditi na izgradnji tunela u Južnoj Americi. No, bez poezije, odvjetniku je Artur bezvrijedan.
Potanko opisane fiziološke posljedice vješanja prvo je s čim se čitatelj...