U nastavku donosimo:
- razgovor s akademikom i književnikom Pavlom Pavličićem o novoj knjizi „Najljepše hrvatske uvrede“ i njezinoj ideji
- priče iza riječi poput „guba“, „ološ“, „prčvarnica“ i „janpik“, te što im daje trajnost
- iskustva i stavove o tome kako uvrede žive u svakodnevnom govoru i zašto kontekst mijenja značenje
- urednički potpis književnice Julijane Matanović i ulogu Umjetničke organizacije Lađa od vode
- anegdote iz djetinjstva, feljtonski trag i jezične skice koje otkrivaju duh vremena kroz uvrede
"Marš - Moja se ulica sastojala od samih prizemnica, tek što je na njezinu kraju bio bijeli magazin koji je imao jedan kat. I prizemnice i magazin važni su za ovu priču. Jer, prizemnice su imale dvorišta, a u dvorištu je najčešće bio pas, ponegdje i na lancu, koji je pak bio vezan uz žicu za veš, pa je po njoj klizio kao tramvajska trola. Tih pasa mi smo se bojali (na vratima je pisalo ČUVAJ SE PSA), a vrlo smo rano naučili i kako psa valja tjerati. Treba mu viknuti marš, i dodati njegovo ime, ako ga znamo. Računalo se da to barem malo pomaže", ovo je samo jedna od ukupno 70 uvreda koje je akademik i književnik Pavao Pavličić opisao u svojoj novoj knjizi "Najljepše hrvatske uvrede".
Knjiga je objavljena 2026. godine, a izdana je pod okriljem Umjetničke organizacije La...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....