Ti koja imaš nevinije ruke” samo je na prvi pogled previše očekivan izbor, ali se kroz tu pjesmu svatko zaljubljuje u Vesnu Parun, to je najnesebičnija slika ljubavi, istaknula nam je Irena Delonga, ovogodišnja dobitnica nagrade za mlade pjesnike Goranova proljeća.
Golemi opus
U spomen pjesnikinji koja je preminula u Stubičkim toplicama u ponedjeljak u 89. godini života, petero hrvatskih pjesnika različitih generacija zamolili smo da izdvoje jednu ili nekoliko njima najdražih pjesama iz golemog opusa književnice.
Najmlađa među njima, Irena Delonga, u jednom je dahu, uz antologijsku pjesmu, izdvojila i “Za sve su kriva djetinjstva naša”, “Čovjek kojeg progoni vatra”, “Elegija” i “Manifest ljubavi” te dodala: - To je samo pet naslova koji su mi prvi pali na pamet. A nisam spomenula “Usnuli mladić”, nisam rekla “Mati čovjekova”, nisam rekla “Rijeka i more”... Zato je samo jedna Vesna Parun, o njoj čovjek nikad ne može reći dovoljno.
Prostor slobode
I ostali pjesnici su na prvo mjesto mahom stavljali najcitiraniju pjesmu Vesne Parun, posvećenu fatalnoj i nesretnoj ljubavi s kojom se većina još u ranim tinejdžerskim godinama inicirala u svijet poezije, ali vjerojatno i zato što je nemoguće ne spomenuti tu pjesmu kad se govori o slavnoj pjesnikinji.
- Poeziju Vesne Parun otkrila sam kad sam bila djevojčica, s nekih 14 godina, u fazi kad tek otkrivaš poeziju i kad otkrivaš što podrazumijeva sintagma ženskog identiteta. Sjećam se da mi se tad sviđala i pozicija koju je ona zauzimala, činjenica da je u tim našim skučenim okvirima uspjela izboriti svoj prostor slobode. Doimalo se kao da je nije briga što će drugi misliti ili reći o njoj. Tako da mi je ta pjesma i asocijacija na to razdoblje - kaže Ivana Simić Bodrožić, a vrlo slično odgovora i Ivica Prtenjača: “Volim tu pjesmu još od srednjoškolskih dana, između ostalog i zato što je završila čak i u golemom grafitu na zidu moje škole.”
Zatvoreni krug
Pjesnikinja Sonja Manojlović je, pak, uz “Ti koja imaš nevinije ruke” navela i pjesmu “Da nije tvojih očiju”.
- Te dvije pjesme zatvaraju njezin krug, Vesna na početku i Vesna na kraju životnog puta, odnosno na kraju puta svih nas - istaknula je. Jedini koji nije bio spreman izdvajati pojedine pjesme bio je Arsen Dedić. Ne zato što mu se opus njegove kolegice ne sviđa.
- Uvjeren sam da je uz Tina Ujevića ona bila najbolji hrvatski pjesnik. Volim jako puno njezinih pjesama i zbirki, ali moja prva intimna asocijacija nije jedna pjesma, nego cijela zbirka “Crna maslina”. Knjiga koju sam kupio još kao srednjoškolac i ostao vezan uz nju cijeli život.
Ti koja imaš nevinije ruke
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
5 pjesnika i pisaca otkriva svoje najdraže pjesme Vesne Parun
Ivana Simić-Bodrožić - Ti koja imaš nevinije ruke
Pjesma koju sam otkrila kad sam bila djevojčica, u doba kad tek otkrivaš poeziju i kad ti stihovi predstavljaju tvoj intimni ulaz u ženski identitet.
Sonja Manojlović - Ti koja imaš nevinije ruke, Da nije tvojih očiju
Dvije pjesme koje zatvaraju njezin krug, Vesna na početku i Vesna na kraju životnog puta.
Irena Delonga - Ti koja imaš nevinije ruke, Za sve su kriva djetinjstva naša, Čovjek kojeg progoni vatra, Elegija, Manifest ljubavi...
O Vesni se nikad ne može reći dovoljno.
Arsen Dedić - Zbirka Crna maslina
Knjigu sam kupio kao srednjoškolac u Šibeniku 1957. i još uvijek mi jednako znači.
Ivica Prtenjača - Ti koja imaš nevinije ruke, Perunike
Stihovi koji su završili kao grafit na mojoj školi te jedna pjesma iz manje poznate zbirke “Vjetar Trakije”, u kojoj pjesnikinja između ostaloga kaže: ništa nije tako nemoćno kao ljepota.