U trenu kada bitka za neovisnost Katalonije predstavlja veliki europski “problem”, jedna knjiga nezavisna od dnevno-političkih događanja podsjeća na nju.
Skoro na 30. godišnjicu svoje “Bikove kože”, “male antologije katalonskoga pjesništva” (1987), akademik Tonko Maroević objavio je još jednu panoramsku knjigu katalonskih stihova.
U prethodnoj je obuhvatio raspon od Modernizma pa do početka 70-ih. U novim “Riječima” ide dalje: “ova se knjiga kronološki nastavlja na prethodeći antologijski izbor”. Sada je Maroević, kako i sam piše u pogovoru - Obzorje poezije, područje autonomije - postupio naizgled “demokratskije”, “sa svrhom pokrivanja što veće parabole poetika i individualnosti”.
Svakom od 42 uvrštena pjesnika izabrao je po tri pjesme, njih dakle 126. Panoramu otvara Montserrat Abelló i Soler (1918 - 2014), a zatvara je Jaume Coll Mariné (r. 1989). Između ovolikog broja pjesnika, ovdje ima stihova za svakoga. Kako se Maroević odrekao isticati količinom stihova ili brojem pjesama “važnije uloge”, dobili smo demokratski niz u kome su ugodna iznenađenja veća i draža.
Pjesma Abelló umjesto zaključka: “Bit će ti možda samo/ u posljednjem trenutku/ u kojemu sklapaš/ oči zauvijek/ dano upoznati/ onu jedinstvenu/ tajnu nužno/ tako jednostavnu/ kao što se/ pod sunčevom zrakom/ otvara/ neki cvijet”.